Bülent Ceylan je njemački komičar, glumac i muzičar, rođen 1976. godine u Mannheimu. Jedan je od najpoznatijih njemačkih stand-up komičara, ali i veliki zaljubljenik u metal. 2024. godine je objavio debitantski album “Ich liebe Menschen”, u kojem je spojio metal i industrial elemente s njegovim karakterističnim humorom i društvenim porukama. S bendom je nastupao na velikim festivalima poput Wacken Open Aira i Summer Breezea. Nakon što je potpisao ugovor s renomiranom izdavačkom kućom “Napalm Records”, Ceylan je otvorio novo poglavlje muzičke karijere. Njegov drugi studijski album “B.L.N.T.” izlazi 11. septembra i donosi 12 pjesama, među kojim se našla i saradnja s legendarnom Doro Pesch. Iako okupiran brojnim obavezama, Bülent je uspio odvojiti vrijeme za naš portal. U interesantnom i ugodnom razgovoru nam je otkrio razlike između uloga komičara i frontmena, pričao o svojoj ljubavi prema metalu, nastupima, saradnjama i planovima.
Hvala ti mnogo na izdvojenom vremenu i prilici da pobliže predstavimo tvoj rad našim čitateljima u Sarajevu, Bosni i Hercegovini i regionu.
Hvala vama. Ovo mi je zapravo prvi put da radim intervju s nekim iz vaše zemlje. Čak imam dosta prijatelja iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, tako da znam da su to zaista divni ljudi. Kao dijete sam ljetovao u vašim krajevima, ali se sad ne mogu sjetiti tačno gdje. To je još bilo vrijeme bivše Jugoslavije. Sjećam se da je zemlja prelijepa.
Krenimo od tvog novog albuma. “B.L.N.T.” izlazi 11. septembra preko “Napalm Recordsa” i pretpostavljam da je velika stvar što iza sebe imaš tako veliko izdavačko ime. Singlovi su nam dali prilično dobar uvid o tome šta možemo očekivati, ali kako bi ti opisao album našim čitateljima i koje su glavne razlike u odnosu na “I Love People”?
Kao prvo, za mene je to bio veliki iskorak. Oduvijek volim muziku. Izgradio sam karijeru komičara, ali sam uvijek volio metal. Imao sam svoj rock bend još u školskim danima, ali to nije bilo pretjerano ozbiljno. Životni put me odveo u drugom smjeru, ali sam ipak u srcu uvijek ostao vezan za tu muziku. U Njemačkoj me svi znaju kao komičara i možda muzički put gradim na teži način. Reaguju u stilu: “On je komičar, a sad pjeva i bavi se metal muzikom.” Ljudi ponekad kažu da bih kao muzičar mogao postati poznatiji u drugim zemljama nego u vlastitoj. Da, drugi album izlazi za izdavačku kuću “Napalm Records”. To je za mene bila velika i ispravna odluka. Riječ je o izdavaču specijalizovanom za metal, što mi je omogućilo da se na albumu više razvijam. Nisam se morao osvrtati na prvi album. Iako je saradnja s “Universalom” bila jako dobra, ipak sam morao krenuti novim putem. Ponekad razmišljam kako možda neke pjesme nisu dovoljno dobre, možda su previše blage ili više u stilu za radio. Onda su mi ljudi iz “Napalma” rekli da ne razmišljam previše i da radim ono što osjećam. Da radim ono što želim jer oni vjeruju u mene. Stvarno vjeruju i to je velika stvar. Čak i muzičari koji me znaju kao komičara kažu da je to to. Što se tiče mog drugog albuma, rekao bih da je više društveno kritičan i politički angažovan. Na primjer, pjesma “Diktatürk” na prvu zvuči smiješno, ali zapravo tekst nije toliko smiješan. Možda je spot smiješan, ali ne i tekst. To mi je bila namjera. Usmjerena je protiv svih diktatura i diktatora na svijetu i svih oblika ugnjetavanja. Ono što ne kažem izravno u pjesmi, kažem na nastupu uživo. Znaš, Netanyahu i sve to? Ovo što se događa u svijetu je stvarno loše. Donald Trump… Dakle, ima političkih elemenata. Ali neke pjesme su više u party stilu. Takva je “Stumpf ist Trumpf”, u prijevodu “Simple is the best”. Neke pozivaju na akciju, a neke su tu da se nasmijemo. Nasmijte se zajedno i pokušajte nastaviti dalje jedni s drugima, komunicirati. To je smisao. Na ovom svijetu se stalno svađamo i ratujemo, a možemo normalno raspravljati i imati različita mišljenja. Ovim albumom želim reći kako smo se na kraju ipak okupili i to je nekako pozitivan metal. Nije to stav da je sve super i da nemamo nikakvih problema. Nije to poenta. Ali na neki način, ja zastupam stav da će na kraju sve biti dobro. Ponekad sam i sam skeptičan prema vlastitim riječima, ali sam na kraju uvijek optimista jer imam četvero djece. Ako ja kao otac budem tako negativan prema svemu, kako onda mogu svojoj djeci pružiti nadu da će biti bolje? Možda je to proces sazrijevanja. Možda bih prije 30 godina stvarao drugačije. Tad sam bio malo mračniji i naginjao sam negativnosti. Ipak, to je bilo davno.
Moram te pitati i kako je došlo do saradnje s Doro? Ona je stvarno veliko ime i kraljica heavy metala.
Da, ona je zaista prava legenda i to je za mene bila velika čast. Na neki način, pružila mi je priliku jer vjeruje u mene. Poznaje me kao komičara. Rekla je da se dobro nasmije uz mene, ali me vidi i kao pjevača. Za nju sam metal pjevač, a to je važno kad dolaziš iz drugog svijeta, kad zakoračiš iz drugog područja. To je bio pravi jackpot. Kad Doro svima kaže da snima pjesmu sa mnom, to ima težinu. Super je što se zajedno možemo smijati, ali i headbangati. Ona je istinska legenda, a i divna je osoba. Nije umišljena, stvarno je draga i uvijek joj je stalo da su svi dobro. Uvijek razgovara s ljudima, stvarno je krasna i osjećajna osoba. Upoznali smo se prije više od deset godina. Kad sam primao neku nagradu, održala je prigodni govor i tako se naše poznanstvo razvijalo, a danas smo dobri prijatelji i redovno se dopisujemo. Za mene je to prekrasna pjesma. Više zvuči kao balada, kao lagana rock pjesma, ali nosi snažnu poruku. Zove se “Wolf” i govori o gubitku bliske osobe. Mislio sam da je možda previše lagana za nju, ali je bila oduševljena. Kaže da ne možeš uvijek samo juriti, ponekad je lijepo raditi na dobrim i laganijim rock pjesmama. Pružila mi je veliku podršku. Otpjevali smo je i pjesma je posebna jer smo je zajedno stvorili. Snimili smo i spot s pravim vukovima. Meni baš nije bilo svejedno, a ona se nije plašila, kao da su to bili obični psi. Onda je uslijedio emotivan trenutak jer joj je majka u to vrijeme već bila jako bolesna. Rekla je da ne zna kad će umrijeti i da je mora posjetiti odmah nakon snimanja. Idućeg jutra, njena majka je preminula. Nevjerovatno. Jako ju je voljela. Bila je u poodmakloj dobi, ali kad nekoga izgubiš godine nisu važne. Bilo je to stvarno teško razdoblje. Kasnije mi je rekla da smo snimili pjesmu za njenu majku. I to je bilo… Nisam razmišljao na taj način dok smo pisali i snimali pjesmu, ali je ispalo da nam je bilo suđeno učiniti to za Doro i njenu majku. Pričam o tome jer je dobro znati pravo značenje pjesme ili priču koja se krije iza nje. Kad tu priču ispričam uživo, ljudi se naježe. Pružila mi je divnu priliku kad sam počinjao s radom na svom drugom albumu. Rekla mi je da je ovo moja velika prilika. Ona je izgradila svoj put, a sad je red na mene. To je bilo predivno od nje. Stvarno krasna gesta, a nije to morala učiniti. Tako sam se postepeno uhodavao, a sad sve više uranjam u taj svijet. I da, predivno je. Cilj mi je u drugim zemljama, pa tako i u tvojoj, nastupati na festivalima sa svojim bendom, čak i ako nismo glavne zvijezde. To mi nije važno. Jednostavno želim biti dio toga. Volim tu scenu, volim te ljude. Postoje stav i atmosfera zbog kojih se osjećaš kao da si među svojima, kao da stvarno jesmo prava porodica. I zato se uvijek osjećam dobro, pa čak i sigurno. Pogotovo u današnjem svijetu, bitno je da srećeš ljude koji dijele određene stavove. Puno pričam, znam (smijeh).
Na binu izlaziš u veoma različitim ulogama. Kolika je razlika između nastupa u ulozi komičara i u ulozi frontmena metal benda? Koliko se razlikuje kreativni proces u pisanju materijala za stand-up i muzike?
Da, to je odlično pitanje. Kad izađeš na pozornicu kao komičar, to je kao ping-pong. Znaš, ljudi se smiju, pa onda možda uslijedi trenutak tišine ili lošiji dio nastupa, pa opet smijeh, priča, smijeh, priča… Dakle, uvijek je to neka vrsta ping-ponga. Kao muzičaru, situacija je drugačija jer izađeš i kad pjesma krene, kad gitarista ili bubnjar počnu svirati, znaš da nema povratka. Ne možeš stati i moraš ići do kraja. Jednostavno ne možeš improvizovati. Mislim, možeš improvizovati na nekim dijelovima, možda dok sviraju solo i slično, ali to nije dobro. Ne smiješ ometati gitaristu dok svira solo, naravno da mu želiš prepustiti taj trenutak. A u komediji, možeš možda promijeniti rečenicu, a ipak stići do kraja ili pronaći izlaz. Ljudi ponekad ni ne primijete ako zaboraviš tekst. U pjesmi to ne prolazi. Ponekad obožavatelji znaju pjesme i bolje nego što misliš. Vidiš ih kako pjevaju i shvatiš da stvarno znaju tekstove. Zato se moram držati strukture i discipline, ne smijem izgubiti konce. Kao komičar se ponekad jednostavno prepustim trenutku i idem do kraja. Kao muzičar ipak moram ostati unutar okvira i pokušati pogoditi pravi zvuk, odnosno ton. Naravno, u metalu i rocku se možeš baciti na pod i davati sve od sebe. To obožavam. Ali ipak moraš biti precizan. U studiju možeš ponavljati koliko želiš, ali ne i uživo pred publikom. Mislim, može se dogoditi jednom. Može biti i smiješno kad ti se to desi, ljudi se nasmiju. Ali dva ili tri puta? Ne, ne, budi profesionalan. U tome je razlika. A tu je i pitanje stava. Komičar stoji, a publika sjedi. Kod muzike volim što publika stoji, iščekuje i potpuno se prepušta trenutku. A kad ih osvojiš, kad zaista dopreš do njih, oni vrište i reaguju punim žarom. Dok pjevaš pjesmu i imaš slušalice, zapravo si u svom svijetu tih tri, četiri ili pet minuta. I nakon toga se nadaš da će zapljeskati i biti zadovoljni. U komediji je drugačije. Ljudi ne čekaju kraj priče da bi zapljeskali. To bi ubilo nastup. U muzici mogu biti emotivniji, mogu prenijeti više poruka. Mogu unijeti ozbiljnost, a da ljudima pritom ne bude dosadno i da im se to i dalje sviđa. U komediji možeš ubaciti pokoju poruku, ali ne predugo i ne previše ozbiljnosti. Što se tiče pisanja teksta, trebala mi je pomoć. Usmjeravali su me gdje bih trebao promijeniti neku riječ ili rimu, tako da bude kvalitetno posložena cjelina. Može se ubaciti poneka fora, ali tekst mora biti dobar. Ne želim biti komičar koji pjeva. Možeš biti metal ili rock pjevač i imati zabavnu pjesmu, ali ne smiješ ispasti klaun.
Postoji li neka tema koju nikad ne bi obrađivao, bilo u komediji ili u muzici?
Pa, ja sam kršćanin, znaš. Ljudi često misle da sam musliman jer mi je otac Turčin, ali mi je majka Njemica. Imam mnogo prijatelja muslimana i odrastao sam u dvije različite kulture. Vjerujem u Boga i poštujem vjeru. Ne bih rekao “religiju”, jer su religije više institucije. Rekao bih da čovjek mora u nešto vjerovati i zato se toga ne bih doticao. Ne bih išao u tom smjeru. Ako neko poštuje Budu ili bilo šta drugo, to je u redu. Ljudi se moraju za nešto uhvatiti na ovom svijetu. Ne bih se tome protivio niti bih se tome izrugivao. Kao komičar, ne bih se šalio na račun djece jer i sam imam četvero djece. Neki ljudi si ne postavljaju takve granice, ali ja ipak ne bih o tome govorio. Radije bih govorio o lijepim stvarima ili o tome da nam treba bolji svijet za djecu. Mogu spominjati negativne činjenice, ali koje je rješenje? Šta možemo učiniti da situacija bude bolja? Na kraju bi ipak trebalo doći do happyenda ili barem do neke pozitivne nade.
Moram te pitati da li si upoznat s muzičkom scenom na Balkanu i području bivše Jugoslavije? Postoje li neki bendovi iz te regije koji su ti privukli pažnju?
Zapravo, čuo sam nekoliko bendova. Prijatelj Boki mi je više puta puštao muziku s tih prostora. Moram ga ponovo pitati jer je bilo odlično. Vjerovatno su jako poznati u vašoj zemlji, ali se sad ne mogu sjetiti imena. Stvarno mi se svidjelo iako nisam razumio riječi. Ipak, on mi je objasnio o čemu se radi. Nakon našeg intervjua se moram tome više posvetiti i poslušati još neke pjesme iz vaše zemlje. Kod rocka i metala, čak i ako je na drugom jeziku, muzika dopire do tebe, dira te. Nije važno koji je jezik. Zanimljivo je to s različitim zemljama. Ipak sviramo istu muziku, razlika je samo u tekstu.
Žao mi je što nemamo više vremena, mislim da bi imali još mnogo interesantnih tema za razgovor. Nadam se i da ćemo te nekad vidjeti u Sarajevu, nebitno u kojoj ulozi.
Volio bih da možemo još razgovarati, bilo je jako zanimljivo. Također, nadam se da ću jednog dana imati priliku da posjetim Bosnu i Hercegovinu. Rado bih došao.
Za kraj, imaš li neku poruku za naše čitatelje i za svoje obožavatelje?
Nadam se da ćete svi poslušati moj drugi album i da će vam se svidjeti. Volim vašu zemlju. Nadam se da ovo neće zvučati pogrešno, ali žene kod vas su stvarno prelijepe. Ipak, to je već skroz druga tema (smijeh). Želim vam svima sve najbolje i neka Bog blagoslovi cijelu metal scenu u Bosni i Hercegovini. Ostanite tako dobri ljudi kakvi jeste, stvarno ste divni. Hvala i tebi na razgovoru, bilo mi je zadovoljstvo. Sve najbolje.