Treće izdanje sarajevskog Eternal Flame Festivala je bilo zakazano za 13. i 14. februar. S velikim nestrpljenjem se očekivao lineup predvođen Blazeom Bayleyem i Brainstormom, ali je nepredvidljivost života još jednom stupila na scenu. Tramvaj je u stravičnoj nesreći iskočio iz šina. Jedan mladi život je ugašen, dok se za drugi doktori još bore. Subota je proglašena danom žalosti, a pred organizatorima festivala se našla iznimno teška odluka. Kompromisno je odlučeno da se donekle izmijenjeni program prvog dana ipak održi. Naravno, drugi dan je otkazan. Također je odlučeno i da će dio prihoda biti doniran teško povrijeđenoj djevojci.
Banjalučki Klapan je ustupio svoje mjesto planiranim headlinerima drugog dana, dok je satnica pomjerena na 19:00. Uz Brainstorm su nastupili Deadspawned, Power Surge, Mastic Scum i Blaze Bayley. Klapan, Semetra, Ludilo, Thy Legion i Kryn će morati sačekati na neke ljepše dane. Prije 19:00 je ispred Doma mladih već čekala iznenađujuća masa. Dok se uz cigaru čekalo otvaranje ulaza, moglo se čuti da su pojedini stigli iz Mostara, Konjica, Beograda, Švedske i brojnih drugih mjesta. Lagano su ljudi ulazili, napadali šank i raznovrsnu ponudu mercha, a zatim zauzimali mjesta i čekali početak.
Prvi na scenu izlazi beogradski death metal bend Deadspawned, čiji smo rad imali priliku pobliže upoznati proteklih mjeseci. Imali su nezahvalan zadatak da otvore festival, dok su se svi većinom družili na hodiniku ili za šankom, a prostor ispred bine je na samom početku zjapio prazan. Ne obazirući se na to, momci iz Deadspawneda kreću žestoko i agresivno. Redale su se pjesme s EP-ja “Afterlives”, a pred sarajevskom publikom su predstavili i posljednji singl “Demonarch”. Gledao sam neke klipove s njihovih starijih nastupa i moram primijetiti da sad izgledaju još ozbiljnije i zrelije, pogotovo vizuelno. Muzički je to utegnuto i uvježbano, apsolutno bez ikakvih zamjerki. Opasni death metal je već nakon prvih pjesama privukao publiku u prve redove. Bez pretjerane priče i razvlačenja, pjevač Jovan je komunicirao s publikom, odmjereno i tačno koliko treba. Nadamo se da ćemo ih opet gledati u Sarajevu i s novim materijalima.
Nakon kratke pripreme, binu zauzima Power Surge. Gitarista Srđan Bilić nam je svima dobro poznat iz drugih projekata, ali je ovo bio prvi nastup s Power Surgeom u Sarajevu. Bend je od prvih taktova vratio Dom mladih u osamdesete godine prošlog vijeka. Donijeli su hard & heavy zvuk uz prepoznatljive melodije, pjevljive refrene i energični nastup. Publika je još uvijek bila pomalo “hladna i drvena”, ali se vidno zagrijavala uz napon sa scene. Smjenjivale su se melodične solaže, koje su u pojedinim trenucima podsjećale na malo takmičenje, a vokal Roko je u Dickinsonovom stilu prelazio zavidnu kilometražu, osvajajući dio po dio bine. Tokom dopuštenog vremena su kvalitetno predstavili pjesme s odlično prihvaćenog albuma “Shadows Warning”.
Red je došao na austrijski Mastic Scum. Moram priznati da sam od svih izvođača bio najmanje upoznat s njihovom diskografijom i nisam imao posebna očekivanja od njihovog nastupa. Naravno, trebalo im je samo nekoliko minuta da me oduvaju. Kako sam rekao jednom od organizatora, kao da su me zajedno napali i izudarali stari Fear Factory i Napalm Death. Njihov zvuk je mješavina raznih žarnova i podžanrova. Ima tu deatha, industriala, grindcorea, hardcorea, ali je ekstremna energija ono što ih definitivno izdvaja. Pjevač Maggo je 90% mašina i 10% čovjek. Uz ekstremni vokal, letio je po bini, dizao publiku i organizovao prve ozbiljnije šutke. Bez sekunde praznog hoda, neumorno su faširali. Rezali su blast beatovima, rifovima i ludim tempom. Toliko su me kupili, da sam kasnije trčao da tražim njihov merch. Tokom pauze je održana minuta šutnje i iz organizacije je još jednom ponovljeno da će dio prihoda biti doniran povrijeđenoj djevojci.
Kako se približavao nastup Blazea, sjatili su se svi koji su lutali okolo i dupke napunili Amfiteatar, za koji se više i ne sjećam kad je posljednji put bio ovako pun. Bend je krenuo s laganim uvodom u “Lord of the Flies”, a onda uz velike ovacije izlazi Blaze Bayley i iste sekunde kreće s animiranjem. Blazea sam uvijek posmatrao kao čovjeka iz raje. Asocirao me na lika kojeg uredno viđaš u lokalnom pubu. I jeste, Blaze je prava raja. Pogotovo se to vidi u manjim prostorima, kad u potpunosti dođe do izražaja ta bliskost. Odmah je natjerao Dom mladih na horsko pjevanje i nije dozvolio opuštanje i zabušavanje do samog kraja. Treba spomenuti da godine nisu ostavile ni najmanji trag na njegovom glasu, čak zvuči bolje i zrelije. “Sign of the Cross” je bila čista perfekcija, a na “Virus”, “Wrathchild”, “Man on the Edge” i “Futureal” su pucali glasovi. “Como estais amigos” je bila roller coaster osjećaja, dok je snažna “The Clansman” izvukla ono najjače iz mase. Neprocjenjivo je uz podignute pesnice urlanje refrena “Freedom”, koji se odbija od zidove. Uz neprekidno animiranje, Blaze je održao i nekoliko govora. Rekao je kako je presretan što je premijerno u Sarajevu i da mu je Bruce mnogo pričao o ovom gradu. Otkrio mu je da je sarajevski scream nešto posebno. Možeš biti neraspoložen i umoran od puta, ali kad Sarajevo vrišti – postaješ bog metala. Blaze je tražio taj scream i zasluženo ga je dobio. Iz srca Sarajeva. Iron Maiden sam gledao 4 puta, gledao sam i Brucea, ali mi je Blazeov koncert legao kao budali šamarčina. Znam da je to nepopularno mišljenje i svojevrsna blasfemija među okorjelim fanovima Maidena, ali neke od ovih pjesama stvarno spadaju u sami vrh njihove diskografije. Nećete ih čuti na turnejama i tu leži najveća vrijednost ove liste. I to su pjesme koje baš želim da čujem u izvođenju originalnog pjevača. Čitav ovaj nastup je bio čista emocija i lako se to moglo vidjeti na licima okupljenih. Posljednja pjesma je bila “Doctor Doctor”, koja je u stilu spustila zavjesu na dugoočekivani koncert Blazea Bayleya u Sarajevu. I on i bend su dali sve od sebe, a velika energija im je iskreno uzvraćena.
Festival se zbog dana žalosti morao završiti do ponoći i ostalo je još vremena za njemački Brainstorm, originalno planiran za subotu. Nakon kratkog uštimavanja, počinje eksplozija catchy melodija i power metala. Momentalno plijeni pažnju s kakvom lakoćom se bend probija kroz komplikovane i zahtjevne dionice. Fascinantno iskustvo i kvalitet. Jedina zamjerka za posjetitelje je razilaženje jednog dijela nakon Blazea. Ipak, većina koja je ostala se odlično zabavljala. Svirali su i starije i novije stvari, a setlista je bila vrlo dobro prilagođena festivalskom nastupu. U svakoj pjesmi i svakom trenutku se osjećate pozvanim da pjevate “oooooo”. Vozili su melodično, himnično i pjevljivo do samog kraja. Pjevač Andy je otkrio da je slomljen od gripe, ali je lavovski odradio svoj zadatak. Od gitariste Milana je tražio da prevodi na naš jezik i da se zahvaljuje okupljenima. Ako se dobro sjećam, “thank you fucking much” je preveo kao “jeb’ga, hvala puno” i izazvao smijeh i oduševljenje. Više puta su se zahvalili na gostoprimstvu i prijemu, te izrazili želju za što skorijim povratkom. To i mi želimo, a vjerujem da nisam jedini kojem je do kuće u glavi odzvanjalo “oooooo”.
Tako je završen još jedan Eternal Flame Festival, treći po redu. U tragičnim trenucima su se donosile teške odluke i djelovalo u hodu. Što se tiče same organizacije, sve je proteklo bez ikakvih zamjerki. Prostor, zvuk, bina, ekrani, merch, satnica – sve na nivou. Na ekranima se vrtio i naš logo. Da, poprilično smo zajebani. Mi ekipi Eternal Flame Festivala želimo da s odličnim imenima konstantno nastavi dizati nivo i da se što prije družimo na spratu iznad. Sarajevo i ova manifestacija to zaslužuju.