Layne Staley je rođen 22. augusta 1967. godine u Bellevueu, okrugu Seattlea u američkoj saveznoj državi Washington. Otac Philip je napustio porodicu nedugo nakon njegovog rođenja, što je ostavilo trajnu prazninu i obilježilo period Layneovog najranijeg djetinjstva. Odgojila ga je i brinula se o njemu majka Nancy uz pomoć drugog supruga, Jima Elmera. Od najranije dobi je razvijao ljubav prema muzici. Prvo je svirao bubnjeve, a tek se u tinejdžerskim danima okrenuo prema pjevanju koje mu je definisalo karijeru. Mrzio je svoje srednje ime, Rutherford, koje je promijenio u Thomas jer je bio fasciniran bubnjarom Motley Cruea, Tommy Leejem. Pored Motley Cruea je volio slušati Black Sabbath, Van Halen, Deep Purple, Judas Priest i The Doors.
Bio je dio nekoliko lokalnih bendova. Izdvajaju se glam sastav Sleze, kasnije Alice N’ Chains u kojem su eksperimentisali s više pravaca. Prekretnica u muzičkoj karijeri se dogodila kada je upoznao gitaristu Jerryja Cantrella. Brzo su postali prijatelji i cimeri. Ime starog benda mijenjaju u Alice in Chains i počinju s radom na temelju hemije između njih dvojice. Prvim albumom “Facelift” iz 1990. godine su sa stilom upali na scenu. Pjesme “We Die Young”, “It Ain’t Like That” i posebno “Man in the Box” postaju hitovi. Kreativni vrhunac je stigao s “Dirtom” iz 1992. godine, albumom koji danas mnogi smatraju jednim od najboljih iz cijele grunge ere. Izdvajaju se “Would?”, “Rooster”, “Down in a Hole” i “Then Bones”. Pjesme su bile nošene harmonijom Layneovog i Jerryjevog vokala, prizvukom metala i prljavim grunge stilom. Iako nije bio školovan pjevač, koristio je tehnike pravilnog disanja i kontrole dijafragme. Bez naprezanja je izvodio zathtjevne dionice. Svjesno je koristio nazalnu tehniku, što je pjesmama davalo prepoznatljivu dimenziju. Uspješno je unosio emocije i svoje raspoloženje prenosio na pjesme. U tekstovima i samom glasu je bila primjetna njegova mračna strana. Oduvijek povučen i izoliran, navukao se na heroin.
1994. godine snimaju “Jar of Flies” s “Nutshell”, “No Excuses” i “Don’t Follow”. Nakon toga je bio dio projekta Mad Season s Mikeom McCreadijem iz Pearl Jama, Barrettom Martinom iz Screaming Treesa i Johnom Baker Saundersom iz The Walkaboutsa. Snimili su zapažen album “Above”. Zvuk je bio eksperimentalniji. Napisao je sve tekstove i u njima se bavio ovisnošću i privatnim problemima. S matičnim bendom 1995. godine snima istoimeni album s “Again”, “Brush Away” i “Frogs”. Bio je u lošem fizičkom i psihičkom stanju, što im je onemogućilo turneju i koncertnu promociju materijala. Naredne godine nastupaju na MTV Unpluggedu. Koncert je objavljen kao live album i ostaje upamćen rame uz rame s unplugged nastupima Nirvane, Pearl Jama, Erica Claptona i Oasisa. U oktobru 1996. godine je od predoziranja umrla Demri Parrott, Layneova dugogodišnja djevojka. Zajedno s njom je umrla i njegova volja za životom. Potpuno se povukao, osamio i vrijeme provodio zatvoren u stanu igrajući video igre, slikajući i drogirajući se. Preminuo je 5. aprila 2002. godine, tačno na osmu godišnjicu samoubistva Kurta Cobaina. Kobna je bila kombinacija kokaina i heroina, takozvani speedball. Pronašli su ga tek 19. aprila.
Živio je život ispunjen tragedijama, ovisnošću i tugom, ali je mnoge usrećivao svojim talentom i muzikom. Svoje probleme i demone je koristio kao inspiraciju u pisanju pjesama i kanalisao ih kroz moćni vokal. Alice in Chains danas svrstavamo među velikane grungea, a njega među glasove generacije. Kao i mnogi prije njega, otišao je prerano i nije ispunio puni potencijal, ali je za kratko vrijeme života i karijere ostao zauvijek upamćen i voljen.