Ovaj izvještaj dolazi s malim zakašnjenjem, ali svakako mora biti objavljen, ponajprije iz poštovanja prema organizatorima i bendovima odgovornim za jednu od onih sarajevskih noći koje se dugo pamte. Booking kolektiv “Nema više gospode u Sarajevu” je posljednji dan februara pretvorio u još jedan pun pogodak. Na manifestaciji “Hardcore udara” su se u AG-u pojavila 4 odlična benda, predstavnik Mostara i 3 ambasadora Zagreba. Za visoke temperature su bili odgovorni Noge, Shin, Lopoč i Kijamet. Vrhunska ekipa se okupila na jednom mjestu i donijela muzičku grmljavinu, stav koji nam svima treba u ovim vremenima i čak premašila poprilično velika očekivanja. AG je bio ispunjen, spreman i željan ovakvih dešavanja, a i bendovi su bili više nego spremni.
U 21:15 na scenu izlaze Noge, odlični noise punk duo. Čine ga Šuker i Fićo, bas/vokal i bubnjevi, Desna i Lijeva. Šuker je još član Shina, Boneasha i Heihaizija, a Fićo svira u ponovo aktivnom bendu Pičke vrište. Tu muzičku širinu i raznolikost su uspjeli upakovati u nešto posebno i drugačije. Bilo bi pogrešno i glupo reći da su zagrijali publiku, jer su momci razvalili. Njihov zvuk se lomi između noisea, punka/post-punka i garažnog rocka, a u pojedinim momentima asocira na neku ludu vrstu jazz jamminga, u najpohvalnijem smislu. Odmah se ističu snažna distorzija i ogromna energija. Putuju od jednostavnih i repetitivnih dijelova do komplikovanih dionica. Fićo je u par navrata izgledao kao da će zajedno sa setom izjuriti s bine. Sve u svemu, odlično otvaranje, prava demonstracija muzičke sile i vrhunska svirka u kojoj su svi uživali.
Standardna cigara-dvije, hvatanje malo zraka i nakon kratke pauze izlazi Shin. Na bini ostaje dvojac iz Nogu, a pridružuju im se dvojica gitarista, od kojih je jedan zbog nedostatka prostora proveo nastup među rajom, kao i pjevačica Tea. Shin je bez uvertire počeo žestoko i opako, uz savršen omjer hardcore agresivnosti i melodičnosti. Članovi se očigledno odlično nadopunjuju i iskusno udaraju. Publika je to momentalno prepoznala i odgovorila prvim šutkama. Tea, koja je donijela beskompromisnu energiju i bila u neprekidnom pokretu, više puta se osvnula na naopaka dešavanja u svijetu i sveprisutni problem femicida. Također se ističe građenje atmosfere u pjesmama, sve do erupcije u eksplozivnim refrenima. Moram priznati da su mi baš zbog ogromne energije neke pjesme čak bolje legle uživo nego u studijskim verzijama. Odličan set je uveliko razdrmao publiku i bio nagrađen gromoglasnim aplauzima.
Boje Bosne i Hercegovine je na ovoj manifestaciji branio mostarski Lopoč, s obrazom i pravljenjem prave ludnice u AG-u. Postoji “ono nešto” u bendovima braće Mostaraca i “to nešto” ih apsolutno izdvaja i tjera publiku da ih nepokolebljivo voli. Jesam subjektivan kad su u pitanju Crustalno Jasno i Lopoč, ali ovi ljudi ubijaju. Sitni kakvi jesu, jedva su se nekako ugurali na binu, a od samog izlaska benda je sve eksplodiralo. Uz karakteristični i otkačeni scenski nastup i dobro poznate pjesme, dernek je već bio na vrhuncu. Nisu posustajali ni oni ni publika. Redale su se “Bezumlja”, “Dozvoljeno je”, “Nema proljeća”, “Sve ti se ostvari”, “Nemir” i druge pjesme s odličnog EP-ja (ili albuma, ako vam je draže) “Saumlja”, uz horsko pjevanje i show u publici. Još jednom su dokazali zašto su tako prihvaćeni i traženi širom regiona, a s više strana se moglo čuti da mnogi s nestrpljenjem očekuju nove materijale i nastavak ove brutalne domaće priče. Ako vam treba pomjeriti temelje, zovite Lopoč.
Posljednji bend u programu je bio zagrebački Kijamet, sa svojim premijernim nastupom u Sarajevu. Uz već uzavrelu atmosferu, bilo je jasno da nas očekuje još jedan žestoki hardcore/punk udarac. Bend izlazi na binu malo prije ponoći i nemilosrdno kida. Pored tekstova, veliku antifašističku i feminističku angažovanost je u više prilika potvrdila pjevačica Petra, pružajući podršku Palestini i napadajući razne fašističke pošasti. U jednom trenutku je pozvala ispred bine prisutne djevojke, koje su bez zadrške krenule sa žestokom šutkom i pravljenjem haosa. Kijamet je sjajan bend, ali su ovakav prijem i euforija i mene malo iznenadili. I oni najstidljiviji su se bacali na sve strane, a ljudi su se izmjenjivali u crowd surfingu. “Kaliban i vještica”, “Dok je daha”, “Dolazi carstvo”, “Do kapi posljednje”, “Tvoja je”, “Bilješka” i druge pjesme su izvukle ono najbolje iz raje. Petra ima neku nadljudsku energiju i strašan glas. S lakoćom prenosi emociju i iskreno dočarava poruku svakog stiha.
Ako ću baš tražiti malu zamjerku u savršenoj noći, onda je to nešto kraći set. Možda se mogla još bar kratko iskoristiti ona energija, koja je divljački preplavila AG. Ipak, to je neki sporedni utisak i nipošto ne može pokvariti dojam prejake svirke i atmosfere. Također, moram spomenuti i podršku članova svih bendova, koji su od početka iz prvih redova pratili nastupe svojih kolega. Još jednom su dokazali kako u ovoj vrsti muzike nema mjesta za ego – samo solidarnost, veliko drugarstvo i potpora. Svaka čast.
Moram ponoviti, ovo su one sarajevske noći koje se dugo pamte. Skidam kačket timu bookinga “Nema više gospode u Sarajevu”, koji bez greške gađa moj ukus, a očigledno i ukus poprilične mase. Zahvaljujući nesebičnom trudu više ekipa, u nekih pola godine smo imali/imat ćemo priliku da u Sarajevu poslušamo Urlik, Kpax!, Peripetiju, Disznótor, BearXHug, Motus, Mučin, Crustalno Jasno, Loš Primjer, Fiskalni račun, Last Caress, Mrvu, Lopoč, Shin, Noge, Kijamet, Popik, Staticø i Vršnjačko nasilje (o nastupu posljednja 3 benda uskoro opširnije). Možete nazvati ovaj spisak kako želite, ali za mene je ovo velika pobjeda. Koncerti i bendovi sa žestokim stavom i snažnim porukama, divljanje temperature u intimnim prostorima – to je definitivno nešto šta nam je svima nedostajalo prethodnih godina. Samo jako, ljudi. A dužnost svih nas je da podržimo taj trud, svako na svoj način.
Za sami kraj, ovaj klip najvjernije dočarava zašto volimo muziku.