Dead Dog Summer, melodični post-hardcore bend iz Čakovca, premijerno će nastupiti u Sarajevu 9. oktobra. U organizaciji kolektiva “Nema više gospode u Sarajevu”, u klubu AG će dijeliti binu s podgoričkim Mučinom. Bend je nastao u vrijeme pandemije koronavirusa, a članovi su sa sobom donijeli veliko iskustvo iz prethodnih bendova. Postavu čine Igor Bistrović (vokal, gitara), Krešo Žerjav (bas) i Boris Strahija (bubnjevi). Iza sebe imaju albume “A Place of Someday” i “Building Again”, a odlikuje ih melodičan, sirov i emotivan post-hardcore zvuk. Prije koncerta u Sarajevu, Igor je za naš portal pričao o DIY filozofiji, počecima benda, turnejama, sceni, značaju booking kolektiva i brojnim drugim temama.
Igore, hvala ti puno na izdvojenom vremenu i prilici da konačno najavimo nadolazeći koncert u Sarajevu.
Da, konačno. Nemaš pojma kako jedva čekamo da konačno dođemo u BiH. Stvarno volimo svirati na mjestima gdje nikad nismo bili, a nismo nikad svirali ni u Sarajevu ni u Mostaru. Iz Bosne smo uvijek dobivali veliku podršku preko vašeg portala ili kroz TV emisiju Propuh. I baš mi je drago da se u Sarajevu konačno nešto ozbiljnije događa, ekipa iz “NVGUS” bookinga se primila ozbiljnog posla i radi odlične koncerte u klubu AG, pa Izvan svake kontrole, vi, Propuh koji pokriva scenu cijele bivše države i to na državnoj televiziji. To nije mala stvar za ovu našu malu zajednicu. A sretan sam i zato jer nikad u životu nisam svirao u Sarajevu, a ove godine mi je 30 godina od prvog odsviranog koncerta u životu (smijeh). Tako da se vidimo u Sarajevu 9., pa 10. oktobra u Mostaru na festivalu Zvučanja. Jedva čekamo!
Album “Building Again” je izašao prije godinu dana, pobrao je brojne pohvale i našao se na mnogim listama najboljih regionalnih izdanja (pa tako i kod nas). Da li ste uspjeli ciglu po ciglu izgraditi baš ono što ste htjeli i da li ste zadovoljni prijemom i komentarima?
Da, album je izašao pred godinu dana i naravno da smo zadovoljni, ali i zahvalni na svemu što se dogodilo nakon njega. Recenzije i kritike su bile pozitivne i to puno znači kad uložiš u nešto svoje vrijeme i strast, ali najviše smo zadovoljni brojem koncerata koje smo odsvirali nakon njega u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Njemačkoj i Švicarskoj. Ovog ljeta smo odsvirali neke festivale, prošli smo brdo kilometara, upoznali brdo novih prijatelja i to je ono zbog čega sve radimo. Ali smo svjesni da smo i dalje na početku. Mi smo još relativno mlad bend na sceni. Možda ne po sveukupnom stažu, ali Dead Dog Summer je kao bend prisutan tek 5 godina i ako sad pogledam unatrag, onda smo jako sretni i zadovoljni svime što smo napravili.
Možemo li reći da je prvi album siroviji i s više screamo elemenata, a drugi melodičniji i s više emocija?
Da, možda je malo drugačiji, ali su stvari s pola prvog albuma bile neke ideje koje su se kuhale kad bend još nije postojao. Postojale su neke skice, neke demo snimke koje smo skupljali i kad smo odlučili osnovati bend, prvo smo to išli preslušavati, prepravljati, slagati i tako to. Ali to ne znači da smo se maknuli od tog zvuka. Ko zna kako će novi album zvučati? Ne znamo ni mi još. Imamo neke ideje, ali nikad ne znamo kako će to na kraju ispasti. Fora je da mi svi slušamo dosta muzike, i to dosta različite muzike, od melodičnog hardcorea do metala, punka, popa i slično, tako da se ne želimo zadržavati u nekom kalupu kako bi to trebalo zvučati. Ako nama zvuči dobro, dobro je. Svaki album je nastao u nekom razdoblju života, a ovih par godina kako bend postoji je bilo baš turbulentno u našim životima. To se prelilo i u muziku koju sviramo i tekstove koje pjevamo. Inače bi bilo dosadno u životu da je stalno isto, ne?
Interesantno je i da ste prvi album snimali dva puta. Možeš li nam malo više reći o tome?
Mi smo prvi album snimili prije nego što smo odsvirali prvi koncert. Napravili smo 10 stvari i rekli da idemo snimiti album. Bila je korona i nije se baš moglo svirati uživo. Imali smo vremena, ja sam složio neki studio i radili smo. Glupo nam je bilo da idemo van s bendom bez snimke ili s nekim demo snimkama. Nakon što smo sve snimili, shvatili smo da je to dobro, ali može i bolje (smijeh). Napravili smo u međuvremenu još dvije stvari, dvije izbacili i snimili sve još jednom. I to je ono što ste čuli na “A Place of Someday”.
Koncertno ste jako aktivni. Između ostalih, svirali ste na SAWA Festivalu, InMusicu, Exitu, 3 FFF-u i u brojnim gradovima, a sad ćete po prvi put posjetiti Bosnu i Hercegovinu. Koliko vam je važno da obiđete što više mjesta, sklapate poznanstva i predstavite svoj rad što širem krugu ljudi?
Nikad nisam baš shvaćao bendove koji ne sviraju uživo. Ako već uložiš svoje vrijeme i novac u nešto, onda ti je to valjda bitno u životu i želiš da to ljudi čuju. Ja sve u životu volim raditi all in ili neću ni gubiti vrijeme na to. Kad smo kretali s Dead Dog Summerom, ideja je bila da sve uložimo u to, radimo što je više moguće i najbolje što znamo. Moramo putovati, svirati, izdavati albume, štampati ploče, snimati spotove i sve ostalo da bi bend bio vidljiv. Danas mi više nije problem reći nekome da bih svirao tu i tu te pitati može li se nešto riješiti po tom pitanju. Možeš dobiti samo dva odgovora, da ili ne, a ne razmišljati o tome. Ne volim čekati da se stvari same od sebe dogode. Nikad neće, to je iskustvo (smijeh). To je ono po čemu se i zove prvi album “A Place of Someday”, jer taj “someday” ne postoji. Dok god nam se da negdje otići na vikend, ići ćemo. Na kraju krajeva, zar ima nešto ljepše nego dijeliti svoje vrijeme s ljudima koji su u tome isto toliko koliko si i ti?
Dead Dog Summer uglavnom opisuju kao post-hardcore bend, ali su lako primjetni i drugi utjecaji. Da li je zvuk nastao prirodno, kao kombinacija žanrova koje članovi preferiraju i iskustava iz drugih bendova?
Zvuk je vjerojatno nastao prirodno. Volimo svirati ono što volimo slušati. Mi smo rekli da je to post-hardcore, tako je bilo najlakše reći i svrstati u neki kalup, ali je to mješavina svega i svačega. Od punka i hardcorea, pa sve do emo zvuka s kraja devedesetih godina. Na tome smo odrasli i to je muzika koju najviše slušamo. Nakon prvog albuma su nas dosta uspoređivali s Fugazijem, nakon drugog s Hot Water Musicom, Samiamom i Title Fightom, mada ja Title Fight prije toga nikad nisam slušao, a od Fugazija sam možda vrtio dva ili tri albuma (smijeh). Vjerojatno je to utjecalo na zvuk, šta ja znam. Kako sam i prije rekao, kod nas se svakodnevno vrti dosta različite muzike, tako da sve to vjerojatno utječe na zvuk koji sviramo. Dok je nama to dobro, mi ćemo to svirati. I sami smo svirali prije u brdu bendova, od melodičnog punka do screamoa, crusta ili brzog hardcorea, tako da je to kombinacija svega toga.
Ne znam ima li ovo smisla, ali i pored različitih tema koje obrađujete, mene nakon slušanja preplavi osjećaj optimizma i nade (smijeh).
Pa baš mi je drago da se tako osjećaš (smijeh). Ja u životu baš ne volim biti negativan, a to se vjerojatno onda pretače i u tekstove. Najviše mrzim ljude koji se žale i ništa ne rade, koji su žrtve i čekaju i čekaju i svi su im krivi za sve, a oni su najpametniji. Tih su puni Facebook komentari danas. Pa jebote, mijenjaj ako nisi zadovoljan, mijenjaj ako nije dobro, mijenjaj i mijenjaj sve dok ne budeš zadovoljan. Promjene se ne događaju jer je netko zadovoljan situacijom u kojoj se nalazi, ne? Niti ste vi pokrenuli portal zato što ste bili zadovoljni sa situacijom na sceni, niti sam ja pokrenuo bend jer sam bio zadovoljan u životu. Pokrenuo sam ga zato jer sam znao da mi to fali. Meni, ne svijetu. Na svijetu ima milion takvih bendova, ali sam mislio ako ja budem sretan, bit će i ljudi oko mene. Čovjek nije svjestan svojih mogućnosti dok ne boli, a onda može izabrati da mijenja stvari ili da ostane na mjestu. To ti je kao i ona priča o vodi. Ako ćeš ostati na mjestu, ostat ćeš lokvica vode koja će se zamutiti, zasmrditi i izlapiti, a možeš biti i rijeka koja teče (smijeh). Sam biraš. Ako ti osjećaš optimizam i nadu, onda sam ja zadovoljan i napravio sam što sam htio.
Nadam se da naredni materijal nećemo dugo čekati. Smiješ li nam otkriti koji su planovi i možemo li uskoro očekivati i nove singlove?
Volio bih ti reći da znam kad će novi singlovi i novi materijal, ali ni sam još ne znam. Počeli smo lagano raditi na novim stvarima. Imamo nekoliko ideja na kojim ćemo početi raditi nakon što se malo smire koncertne aktivnosti. Ako sviramo dva, tri ili četiri koncerta mjesečno, onda nažalost ne stignemo raditi nove stvari jer nam se probe baziraju na materijalima koje sviramo na koncertima. U planu je možda izbaciti nešto novo početkom ili sredinom iduće godine. Još imamo dosta planova s ovim albumom. Još ima mjesta gdje bi voljeli svirati i voljeli bi sljedeće godine konačno odsvirati neku normalnu europsku turneju od 10 dana. Onda festivale preko ljeta i zatvoriti tu priču s “Building Again”, pa krenuti s novim materijalom i opet sve u krug. Vidjet ćemo da li ćemo ići na ovaj način i objavljivati singlove pa album ili ćemo samo izbaciti album. Ako ćemo biti realni, sigurno ga nećemo izdati do kraja iduće godine. Svjesni smo da danas moraš biti stalno prisutan s nekim novostima, ali eto, još ne znamo ni mi kad ide novi materijal.
Vjerni ste DIY filozofiji. Sve što možete radite sami, snimate u vlastitom studiju i imate uhodan sistem.
Da, vjerujemo da je najbolji i jedini ispravan način da radiš kako želiš raditi, drugačije ne znamo. Svi dolazimo s punk scene, iz DIY kulture. Ja sam skužio da ti je to isto kao i kad vodiš firmu ili bilo koji drugi posao, samo od ovog nema para (smijeh). Ali to ne radimo zbog toga. To je samo hobi koji radimo vrlo ozbiljno, najozbiljnije koliko možemo. Da li bi htjeli nekoga da odrađuje pola toga? Tko to ne bi htio, ali je teško naći nekoga tko će uložiti toliko vremena u nešto što je samo tebi toliko bitno. Ja volim da sve radim najbolje što mogu i znam. Zato smo i složili tu svoju prostoriju za probe, kupili opremu za snimanje i to je to. Sami bukiramo koncerte, radimo merch, sudjelujemo u izdavaštvu i sve to volimo.
U Sarajevu i Mostaru ćete nastupiti zahvaljujući booking kolektivima “Nema više gospode u Sarajevu” i “Balkan Eksces”. Koliko su ovakve organizacije važne kao istinski čuvari pogotovo underground scene?
Ne samo da su bitne, nego su potrebne. Ljudi koji nikad u životu nisu napravili nešto nemaju pojma koliko vremena, truda, a na kraju i vlastitih novaca treba da bi se nešto napravilo. A oni ne žive od toga. To rade jer nitko drugi nije bio dovoljno hrabar da to napravi. I onda kad čujem da netko kritizira nečiji rad, a u životu se nije pomaknuo s kauča, povraća mi se. Možda je glupo reći i možda nisam dovoljno upoznat, ali otkad su se pojavili “NVGUS” i “Balkan Eksces”, Bosna i Hercegovina se vratila na neku mapu gdje se svira i gdje dolaze bendovi iz svih dijelova svijeta. Jer ti luđaci troše svoje vrijeme da mi dođemo, odsviramo i zabavimo se, a u isto vrijeme mogu biti sa svojim obiteljima, kužiš? Ulažu ono što je najvrjednije da bi bend iz Čakovca došao u Bosnu i Hercegovinu na vikend. I zato im skidamo kapu. Ali ne samo oni. I vi sa SaRocka i Izvan svake kontrole i Propuh i svi ostali. Svaka čast!
Kakva je trenutna situacija na sceni Čakovca, grada koji je širom regiona uvijek bio poznat po dobrim bendovima, festivalima, fanzinima i prostorima?
Scena je i dalje živa. Ima dosta bendova koji aktivno sviraju, imamo klub Prostor gdje su koncerti dva ili tri puta mjesečno, slušaone, radionice, stalno se nešto dešava. Neću reći da nije dobro, bolje je nego ikada ako sagledamo realnu situaciju. Dobro, fanzina više nema, barem ne onih štampanih koje smo radili ranijih godina, ali ima webzine Kraykula. Bendove neću izdvajati jer ću nekoga zaboraviti i to ne bi bilo fer (smijeh). Svake godine imamo i 3FF festival, koji se održava početkom 9. mjeseca u prekrasnom parku u Čakovcu i ove godine je bio 10. jubilarni. Tu se skupi od 600 do 1.000 ljudi u dva dana i stvarno je odličan festival koji svakako vrijedi posjetiti. Radimo, trudimo se i zato imamo to što imamo.
Pretpostavljam da aktivno pratiš i regionalnu scenu? Smijemo li svi zajedno biti optimistični i zadovoljni?
Da, pratim scenu aktivno što kroz odlaske na koncerte, što kroz pomoć oko organizacije koncerata i festivala, što kroz kupnju izdanja bendova i mogu samo reći da je scena življa i bolja nego ikad. Sad nedavno smo svirali u zagrebačkom Attacku i bilo mi je super vidjeti hrpu mladih klinaca na koncertima. Stvarno mi je išlo na živce da je prosjek godina na koncertima iznad 35. Možemo biti i zadovoljni i optimistični jer sve ide nabolje. Neki bendovi pune veće dvorane, a tu pričam o 500 ljudi i više. Bendovi sviraju, ima klubova i festivala, čini mi se da je sve na nekoj višoj razini. Postoje i fanzini, web i štampani. Out of the Darkness je najbolji primjer toga. Svaki broj im je rasprodan, dakle ima i interesa i publike. Podržavam sve bendove koji se trude, rade, imaju zdrave ideje i normalni su ljudi.
Možeš li povući paralelu između vremena kad ste vi počinjali sa sviranjem i današnje situacije, dostupnosti svega preko jednog klika i skoro beskrajnih mogućnosti?
Danas je puno lakše. Mi smo počeli prije otprilike 30 godina i onda je bila druga situacija. Vodila nas je ista želja i žar, samo je bilo puno teže doći do opreme i prostorija za probe. Da bi nešto snimio, trebao si imati dosta novaca da uđeš u pravi studio. Danas imaš sve i imaš mogućnost napraviti sve što želiš ako se potrudiš. Naravno da je danas puno teže isplivati iz mase, ali ako valjaš i znaš što radiš, jednom ćeš nešto i napraviti. I nemam ništa protiv toga da slušam muziku preko streaming servisa, slušam i tako i preko YouTubea i ploča. Nekad je ovako lakše, u autu ili dok nešto radiš, ali opet ima nešto u fizičkim izdanjima, barem meni. Jedina razlika je da danas sve traje puno kraće. Moraš stalno nešto objavljivati i biti prisutan. Nama je sad naravno lakše od klinaca koji tek dolaze jer se godinama gradila mreža prijateljstava. Mi imamo neke druge vrijednosti i možda smo realni u svojim očekivanjima. Odbacili smo ego i znamo što možemo, a što ne. Trebalo je raditi i onda, a treba raditi i sad. Sad možda i puno više.
Vidiš li da su nove generacije zainteresovane da preuzmu sviranje, pisanje, organizaciju i ostale segmente od starijih?
Da, u zadnje vrijeme se to primjećuje jer se pojavljuju neki ljudi, novi bendovi i nove scene. Sad, da li su oni mlađi? Nama jesu jer su u svojim dvadesetim. Super stvar je da je dosta klubova u Hrvatskoj uvelo da mlađi od 18 godina imaju besplatan ili jeftiniji upad na koncerte. Možda jednom dođu na koncert i skuže da postoji i neka druga scena u kojoj se osjećaju sigurno i nastave raditi. Ja sam svoj prvi fanzin kupio na prvom Živjela komercijala festivalu 1996. godine kad sam imao 15 godina i skužio da je ovo super i želim to raditi. Možda neki novi klinci isto tako otkriju nešto što vole, nastave i otkriju ovaj čaroban svijet.
Bend je nastao u vrijeme pandemije koronavirusa. Danas se sve više spominje kako je tad sve eksplodiralo, kako su inspiracija i razni osjećaji morali da se ispolje na različite kreativne načine.
Mislim da je koronavirus napravio nešto najbolje za čovječanstvo, a što sigurno nije bio plan onih koji su nas pokušali zatvoriti (smijeh). Ljudi su počeli razmišljati svojom glavom, imali su dosta vremena i neki su to iskoristili za nešto bolje. Mi smo počeli svirati, cijela scena se ponovo probudila i ljudi više nisu uzimali stvari zdravo za gotovo. Bio je doživljaj opet otići na koncert i vidjeti ljude. Ja samo mogu reći da mi je to najbitnije i, hmmmm, tražim riječ… Da, razdoblje s najvećim promjenama u životu. I danas dok to gledam, to je jedna od najboljih stvari koja se dogodila za sve nas. Dobili su čisti kontraefekt. Ne vjerujem u teorije zavjere, ali se to događa svako malo. Ljude moraju strašiti nečim da bi imali kontrolu, a poslije toga im to više neće ići baš tako lako.
Slijede koncerti na kojim ćete svirati s podgoričkim Mučinom. Da li ste ranije imali priliku da se upoznate ili nastupate zajedno i koliko ste upoznati s njihovim radom?
Baš se veselimo dijeliti stage s Mučinom! Nismo još nikad svirali zajedno i nismo se upoznali, ali ih jako volimo. Dijelimo i istog izdavača, “Geenger Records”. Znam da su jako koncertno i diskografski aktivni, a isto tako znam da im je puno teže jer dolaze iz Podgorice, gdje baš i nema neke scene za koju se zna izvan granica Crne Gore.
Šta publika može očekivati od vašeg koncerta u AG-u?
Dat ćemo sve od sebe da odsviramo najbolje što možemo i znamo. Bit će to neki set od 35 do 40 minuta i presjek oba albuma. Nadam se da ćemo imati novi merch i ploče sa sobom. Malo samoreklame (smijeh). Ono, dođite se družiti, razgovarati, upoznati, uživati i podržati aktivnosti ekipe iz “Nema više gospode u Sarajevu”.
Hvala ti još jednom na razgovoru i svakako se vidimo u Sarajevu. Iskoristi ovaj prostor ako želiš nešto poručiti našim čitateljima ili ih pozvati na svirku.
Hvala tebi na ovome, puno nam znači vaša podrška. Još jednom, sve najbolje za prvu godišnjicu portala i sve što radite za ovaj naš mali svemir! Dođite u petak u Sarajevo. Ako možete, produžite u subotu i u Mostar na festival Zvučanja. Nadam se da vas nisam previše zadavio svojim odgovorima (smijeh). Vidimo se i jedva čekamo!