Ivo Jurčić iz Mamuta: Borimo se protiv forsiranog narativa da smo svi žrtve i da ćemo to zauvijek biti

Vjerujemo da svatko od vas može tapnuti u nešto posebno u sebi i izaći osnažen iz beskonačne borbe

spot_imgspot_img

Mamut je alternativni metal bend iz Rijeke koji je aktivan od 2017. godine. Upravo najavljuju svoj drugi studijski album “Krila propasti”, a vokal i gitarista Ivo Jurčić je za naš portal u ugodnom i zanimljivom razgovoru otkrio šta od benda možemo očekivati u budućnosti. Dotakli smo se i njihovih početaka, prošlogodišnje turneje, raznih podžanrova metala, animea, filozofije, regionalne scene i drugih interesantnih tema.

Hvala mnogo na izdvojenom vremenu i razgovoru za naš portal. Znamo da se trenutno svašta dešava i da ste praktično rastrgani na sve strane.

Hvala vama na svom trudu i borbi da približite dozu alternative metalcima u Sarajevu!

Muziku Mamuta svrstavamo u alternativni metal, a u pjesmama se primjećuju razni utjecaji. Kako ste se uopšte pronašli u ovom žanru?

Iskreno, na našu glazbu gledamo kao na posebnu regionalnu mutaciju alternativnog metala, (pod)žanr koji iz milja zovemo Yucore. S Mamutom smo htjeli raditi muziku na kakvoj smo odrasli – od Deftonesa i Linkin Parka do Massive Attacka, ali s izlaganjem na maternjem jeziku. Ovakav zvuk me privlači otkako sam s možda 10 godina prvi put čuo “Hybrid Theory” kako krešti iz sobe starije sestre. Od tad sam znao da želim raditi ovo, pitanje je samo bilo kako doći do toga.

Filozofija, egzistencijalizam i nihilizam se logično ističu kad pomislimo na vaš rad. Interesantno je artikulisanje kritike i bijesa, ne samo kroz metal, nego i kroz filozofiju.

Pošto u gradu nisu nikad otvorili tvornicu filozofije, svo to znanje od godina studiranja na filozofskom faksu je moralo otići negdje. Pokazalo se da su naša muzika i vrijeme u kojem živimo baš plodno tlo za Nietzschea, Kierkegaarda i Žižeka. Na jednoj probi smo jammali nove rifove i kad je trebalo pjevati nešto preko toga, prva stvar koja je pala na pamet je Nietzscheov evergreen “Bog je mrtav, Bog ostaje mrtav” i brana je pukla.

Šta vas najviše ljuti u ovakvom svijetu? Rekao bih da mrzite mržnju (smijeh).

Nešto što nas najviše ljuti je to konstantno moraliziranje gdje da budeš dobar Hrvat, Bosanac ili Srbin, moraš automatski prihvatiti sve vrijednosti ili običaje koji dolaze iz tvoje zemlje, bili oni dobri ili loši. Mrzimo toleriranje mržnje. S našom glazbom se borimo protiv forsiranog narativa da smo svi žrtve i da ćemo to zauvijek biti. Želimo da se naši slušatelji osjećaju nabrijano, ohrabreno i kao da su oni za volanom svog života, a ne društvo koje ih stalno spušta ili moderna kultura koja forsira poruku da smo svi slomljeni.

Možemo li s ove distance reći da su EP-jevi „Freak Show“ i „Mrtvi idoli“ bili svojevrsni eksperimenti, traženje sebe i zagrijavanje za ono što je uslijedilo nakon njih?

Definitvno da! Na prva dva EP-ja Mamut zvuči kao work-in-progress bend, ali to su jako bitne stepenice za izgradnju jezgre našeg zvuka. Trebaš razbiti par jaja ako želiš napraviti dobar omlet (smijeh)!

Album „Nihilist“ je bio stvarno odlično prihvaćen, i to među žanrovski raznolikom publikom.

I nas je iznenadilo što je taj album kliknuo s toliko ljudi, pogotovo u regiji, a ne samo doma. Mislim da se dosta ljudi pronašlo u temi tog albuma, pogotovo jer je izašao u jednom teškom i zbunjujućem periodu. Imamo veliki dug zahvalnosti prema svima koji su tako prihvatili “Nihilista” jer su nam otvorili toliko vrata.

Postava benda je prošla kroz dosta promjena. Da li zvuk današnjeg Mamuta nosi u sebi ponešto što su svi članovi ostavili iza sebe?

Kroz godine, Mamut je promijenio toliko članova da vjerojatno možeš napraviti još bar 2 benda od svih koji su svirali u sastavu. Ljudi dolaze i odlaze zbog različitih razloga, ali baš svi koji su svirali u Mamutu su vrh svirači. Naravno, neki članovi su promijenili kreativni DNA benda i njihov doprinos se i dalje čuje u novom materijalu. Bivši članovi koji su definitivno najzaslužniji za najveći kreativni pomak su Borna Žderić, Marko Kovačić i Marin Horvat, jer se s njima Mamut pomaknuo od EP-ja “Mrtvi idoli” prema onome što će kasnije biti “Nihilist”. Na novom albumu su 2 pjesme koje smo napravili s Bornom, sve bengeri. A za touring pomak, Nino Šafar i Rok Božić su prošli sito i rešeto.

Čini se da ozbiljno pristupate društvenim mrežama, ali ne kao „Bogovi Instagrama“ (smijeh). Koliko su vam realno važne u današnjem vremenu za promociju i dopiranje do šire publike? 

Ogromno bitne! Rekao bih da 90% ljudi otkriva Mamut na Instagramu, a 10% na koncertima. Promociju radimo sporadično jer mislim da su svi konstantno bombardirani novom muzikom, te na Instagram i TikTok gledamo prvenstveno kao alate za izgradnju zajednice, a manje kao na platforme za promociju.

Da li ste generalno zadovoljni podrškom medija?

Teško je generalizirati jer je naša muzika jako specifična i definitivno je više za underground nego za mainstream. Ali smo zato neizmjerno zahvalni svakom mediju koji je riskirao s nama, pružio nam šansu i doveo našu glazbu pred nekog novog.

Rekli ste da su animei bili važan dio vašeg odrastanja i otkrivanja muzike, a to ste potvrdili i videom za pjesmu „Volja za moć“.

Anime kultura je napravila tako puno za alternativni metal. Većina Dragonball Z filmova ima metal klasike u svom soundtracku, od Drowning Poola do Pantere. Uz to, tad su svi montirali scene epskih anime borbi s Linkin Park ili Breaking Benjamin muzikom u pozadini. Zlatna vremena.

Singlom „Vojska od jednog“ nogom razvaljujete vrata i najavljujete album „Krila propasti“. Na sve strane se nižu pohvale, čak i od ljudi koji baš i nisu u tom fazonu. Ušli ste na našu top listu „Domaća zadaća“ i odmah odnijeli pobjedu.

Na tome hvala baš svima koji su glasali. Pravila objavljivanja muzike i promocije se stalno mijenjaju pa nismo znali šta očekivati. Iskreno, svi su totalno nadmašili naša očekivanja i jedva čekamo svirati “Vojsku od jednog” pred publikom.

Album se dugo krčkao i uskoro će ugledati svjetlo dana. Možeš li nam ukratko opisati šta publika može očekivati i postoje li očite razlike u odnosu na prethodne materijale?

Na “Krilima propasti” smo radili sigurno više od 3 godine i to je bio možda najteži pothvat otkako postoji Mamut. S tim na umu, definitivno nismo htjeli ponoviti formulu od “Nihilista”, nego izaći iz zone sigurnosti i pokazati svima svijet iz kojeg zapravo dolazimo. To je značilo proširiti zvuk, ubaciti elemete mračne elektronike i biti ambiciozniji po pitanju deliveryja sa tekstovima, vokalima i rifovima. 

Smatraš li fazu „Krila propasti“ određenom fazom zrelosti benda?

100% da. “Krila propasti” su jedan zreliji i opasniji Mamut. Ako ti se svidio “Nihilist”, “Krila” će ti biti još jača vožnja.

Ako ne griješim, svirke u Sarajevu su vam ranije propale dva puta. Ipak ima nešto u toj trećoj sreći (smijeh). Na turneji s Klapanom ste nastupili u Sarajevu, Tuzli i Mostaru, a kao domaćini su vas dočekali Flaster, Decay i Lopoč. Fantastično je bilo vidjeti onoliku dozu drugarstva, međusobne podrške i zabave. Možeš li nam malo više reći o toj turneji?

Turneja po BiH je bila jedno od najboljih iskustava ikad. Da mi je netko rekao da ću  takvo nešto ikada doživjeti, osnovao bih bend samo zbog toga! Ideja za turneju je došla iz toga da smo pričali sa članovima benda Klapan preko Instagrama i vajbali uz muziku oba benda. U jednom trenutku je bilo hiperlogično da bismo trebali tourati skupa i dečki iz Klapana su posložili cijelu logistiku turneje. Svaki bend s kojim smo svirali tu turneju je pokazao nevjerojatnu dozu solidarnosti. Privilegija je biti okružen takvim ljudima puna 3 dana.

Ako moraš izdvojiti samo jednu dogodovštinu s turneje, koja bi bila najluđa?

Priprema se prva noć turneje u Tuzli, a za Klapan i Mamut otvara bend Decay. Svi u Decayu imaju između 12 i 15 godina, imaju vibru ekipe iz Stranger Thingsa i baš svi su prvoklasne osobe. Koncert počinje, Decay se penje na binu i pjevač za kojeg mislim da ima 13 godina i točno vidiš da je u onoj predsrednjoškolskoj fazi di otkriva metal kaže blago nesigurnim tonom “Mi smo Decay” i onda se prodere “i je*em vam mater u pi*ku”. Zatim bend krene svirati najbjesniji i najbrutalniji metal, kakav nisam uživo čuo godinama. Publika ih je obožavala! Ovo 100% nije bio krik vulgarnosti, nego sav bijes i ferocitet mladih ljudi koji žele promijeniti svijet. Postao sam fan te sekunde, dečki su definicija metala.  

Kad je otkazan koncert benda Monkey 3 na kojem ste trebali biti podrška, brzo ste se snašli. Release show će biti održan uz Klapan i Homeless Among Tombs.

Taj datum je poseban iz toliko puno razloga – promocija albuma, prilika da ugostimo Klapan u našem gradu i vratimo im za prekrasno iskustvo, te iz razloga što je to prvi koncert novog organizatora u Rijeci – promotorske organizacije “Slušaj”,  koju vode moj brat blizanac Marin i njegova suradnica Sara. Isti Marin koji svira bas u spotu za “Vojsku od jednog”.

Postoje li konkretni planovi za novu turneju i koncertnu promociju albuma? Da ne napominjem da ne smijete izostaviti Sarajevo (smijeh)? 

Šuška se nešto, ali zaklet sam na šutnju još neko vrijeme! Sarajevo je bilo tako dobro prema nama zadnji put da se jednostavno moramo vratiti.

Mamut
Photo: Iva Tomić

Možda postaje malo izlizano pitanje, ali mi je uvijek drago čuti odgovore od direktnih učesnika i onih na prvoj liniji fronta. Kako vidiš trenutnu situaciju na regionalnoj sceni i koji te bendovi lično oduševljavaju?

Iako možda nema dovoljno empirijskih dokaza, imam osjećaj da trenutno u regiji kuha alternativa za alternativu, tj. da se trenutno profilira novi val bendova koji rade stvari drugačije ili kontra onog što se do pred 5 godina smatralo alternativnim. Sve više metal i hardcore bendova radi modernu heavy glazbu na svom maternjem jeziku, pa tako imamo Nit, Havariju, Klapan i Neven, koji svi ubijaju i odlično su prihvaćeni od publike. Od hrvatske scene, izvođač(ica) koja mi je baš svaki dan na repeatu je Atrij, koja ima nevjerojatan miks shoegazea i alternativnog rocka/metala. Mislim da nismo nikad imali takvo nešto.

Hvala još jednom na ugodnom razgovoru, a uz „Krila propasti“ ćemo se još dosta družiti s vama. Imaš li za kraj neku poruku za naše čitatelje?

Nijedna mlada osoba danas nije neuspjeli eksperiment povijesti, koliko god vas u to društvo pokušalo uvjeriti. Nemojte nikad usmjeriti sav bijes kojeg stvara teret svijeta prema sebi ili drugima. Klišej je, ali stvarno vjerujemo da svatko od vas može tapnuti u nešto posebno u sebi i izaći osnažen iz beskonačne borbe. Čitajte puno filozofije i streamajte “Krila Propasti” na repeatu.

Najčitanije iz kategorije

Povezano