Mučin je jedno od uvijek dobrodošlih osvježenja na regionalnoj sceni. Bend je nastao u Podgorici 2024. godine, a članovi su Nemanja Grbović (vokal, gitara), Veljko Vučurović (bas) i Đorđije Njunjić (bubnjevi). Vučurović i Njunjić su godinama svirali u nikšičkom Punkreasu, dok Vučurović dolazi iz podgoričkog MKZP-a. Pravac benda je zanimljiva kombinacija Oi! i atmosferičnog post-punka s elementima gotike. Imaju izražene antifašističke stavove i bave se egzistencijalnim temama. U decembru 2024. godine izdaju EP “Mučin” s pjesmama “Prošlost se ne briše”, “Zima”, “Eho” i “Glas”.
Već u augustu 2025. godine za zagrebački “Geenger Records” objavljuju EP “…besmislenost njegovo je postojanje”. Materijal je snimljen u kućnom studiju Nemanje Grbovića, “Studiju G”. Singlovi “Sva besmislenost njegovo je postojanje” i “Bezimena” su izašli ranije, a tu su još “Ustaj” i “Moj grob”. Prva pjesma “Ustaj” je energični poziv na akciju. Bjesomučno ponavljanje strofe “Ustani se ti iz groba, tvoje sada došlo je vrijeme, proderi se na sav glas, najavi njihov poraz” i refrena “Ustaj” daje upečatljivu snagu i energiju. Bas i bubnjevi planski vode kroz pjesmu uz odlične gitarske dionice u pozadini i grubi vokal neophodan za ukupni dojam. “Ustaj” je vjerovatno bila najbolji izbor za otvaranje albuma, snažno i upečatljivo. Naredna je “Moj grob” kao moj lični favorit i pjesma koja me kupila na prvo slušanje. Tekst je djelo antifašističkog pjesnika Ivana Gorana Kovačića iz 1937. godine i svojevrsni epitaf samom sebi prije tragičnog stradanja. “U planini mrkoj nek mi bude hum” već na samom početku stvara osjećaj nelagode. Na ovaj način Mučin diže glas protiv fašizma i mržnje koja je neizostavni sastojak života na ovim prostorima. Proročanski i teški stihovi su se sjajno uklopili s muzikom i stvorili prirodnu i neusiljenu cjelinu.
Naredna je “Bezimena” koja nudi malo drugačiji i dublji zvuk. Pjesma je prožeta opipljivom i tmurnom atmosferom. Bend pokazuje umijeće u stapanju punk agresivnosti u post-punk tjeskobu. Tekst ponovo snažno udara, a urezuje se u sjećanje “Potonja nam je sad ura, al se groba ne bojimo, nas je malo ali dosta, što mi smrti krv pijemo”. EP zatvara “Sva besmislenost njegovo je postojanje”. Pjesma govori o besmislu kroz koji čovjek luta, muči se kroz život i hvata za slamku spasa preko religije i nade. Stil je zanimljiv miks modernog post-punka, nekih pjesama iz ere novog vala i elemenata starog Laibacha. Sve to funkcioniše, i to vrlo dobro. Članove benda očigledno nije strah da eksperimentišu, putuju između raznih žanrova, sami definišu svoj pravac i da bez zadrške i ograničenja ispoljavaju šta im je na duši i u mislima. Stihovi “Život nakon smrti strašno zvuči, jer smo već u ovome mrtvi” stavljaju “tačku na i” i efektno privode kraju pjesmu i album.
Pjesme Mučina definitivno funkcionišu, udaraju i nose poruke. Muzički su zreli i uštimani, dok snažni tekstovi daju na težini, pojačavaju utisak i atmosferu koja se odvažno širi od samog početka do kraja. Kroz pjesme isporučuju jasne stavove i same sebe. S prva dva albuma su postali dobrodošlo osvježenje, kako za Podgoricu, tako i za cijeli region.