“Gradimo scenu, a ne karijere
Imamo drugare, a ne menadžere
Sloboda, jednakost su ideje što nas vode
Uporni i besni ostajemo ovde”
Vršnjačko nasilje se ovim refrenom pretplatilo na repeat u mojoj glavi. Jebeš više muziku i koncerte bez poruke i stava. U subotu je sve prštalo od snažnih poruka, čvrstih stavova, zajedništva i vrhunske muzike. U AG-u, bastionu “onog mog Sarajeva”, održana je koncertna promocija i više nego značajnog hardcore/punk fanzina Out of the Darkness. Kroz 20 brojeva Out of the Darkness uporno stoji na braniku scene koju volimo. Ekipa bookinga “Nema više gospode u Sarajevu” je ponovo okupila imena iz prve lige, a redom su nastupili lokalni POPIK, novosadsko Vršnjačko nasilje i beogradski Staticø. Punk, hardcore, malo rocka i metala, humor, solidarnost i podrška, puno opasne muzike i brdo pravih vrijednosti. Znam, ponavljam se hvaleći “NVGUS”, ali ljudi ne prestaju da me pogađaju i ispunjavaju muzičke želje.
Oko 21:15 na binu izlazi POPIK. Odmah se vidjelo, raspoloženi i napaljeni da poderu. Nažalost, propustio sam njihovu prošlu svirku. Sami kažu da nisu bili u fazonu i da nije bilo mnogo toga za vidjeti, ali sad i te kako jeste. Sharan je bio u svom elementu. Neprestano je komunicirao s publikom, provaljivao i budalesao. Sejo miran, kao da se oko njega ništa ne događa. Čovjek doktorski svira bubnjeve s nevjerovatnom lakoćom. Imam osjećaj da se ja u publici puno više umorim od njega. Mirso je bio zadužen da neozbiljne dijelove nastupa presječe ozbiljnim solažama. Redale su se “Srklet”, “Brzi i grozni”, “Nerad oslobađa”, “Diabolicum Diasporum” popraćena neizostavnim “toplim pozdravima” za dijasporu, “Ubleha” i “Bruddi Luddi” uz lagani ples. Odsvirali su i par novih pjesama, od kojih je jednu napisao Dragan iz Urlika/Vršnjačkog nasilja. Prve šutke su rano krenule, ali bi bilo lijepo da je gomila ljudi iz bašte malo više boravila na mjestu zločina. Iz POPIK-a kažu da će pauzirati s nastupima u Sarajevu do izlaska novog materijala, a ovo je bila odlična prilika da još jednom ispratimo čitav paket koji ide uz njihov koncert. Brz i grozan dernek.
Nakon par cigara i prekopavanja mercha, red je došao na Vršnjačko nasilje. Ako volite energični Oi! koji vas jednostavno tjera na skakanje, bend iz Novog Sada je pravo rješenje. Meni njihovi “Black Demo” i “White Demo” ne mogu dosaditi i na svako slušanje su mi bolji i draži, a trenutno promovišu odlični prvi album “Sapientia Mundi”. Materijal vjerno dočarava nakupljeni bijes, alergiju na nepravdu te pravac i stavove Vršnjačkog nasilja. Neke članove smo nedavno gledali u Sarajevu, a jedino što smo mogli očekivati od ove svirke jeste šamarčina beskompromisne energije. I dobili smo je. Sve je proključalo kad su krenule “Prazne priče”, “Ostala je buka”, “Ulice nasilja” i “Ko je kriv?”, a najveća eksplozija je uslijedila na “Uporni i besni”. Ovu himnu su posvetili organizatorima iz “Nema više gospode u Sarajevu”. Pjevač Mige je upadao među raju, nudio mikrofon, znalački animirao sve oko sebe i dizao atmosferu. Prostor između pjesama je po pravilu koristio da se osvrne na nepravdu i stvari koje muče običnog i normalnog čovjeka. Vidi se da su to momenti inspiracije izazvani raznim dešavanjima – iskreni, bez glume i patetike. Ekspresivni refreni su se horski pjevali, a melodične dionice su pokretale sve okupljene. Još jedna želja je ispunjena i očekivanja su premašena.
Uslijedila je kraća pauza i onda nastup posljednjeg benda u programu ovog sjajnog eventa. Beogradski Staticø je iskusna i uigrana ekipa. Pravi svjetski bend. Dovoljan dokaz ove tvrdnje je proboj i prihvaćenost albuma “Absurdity of This World” na inostranom tržištu. Da su osnovani u New Yorku ili Bostonu, ganjali bi karte za njihove koncerte u Beču ili Zagrebu. Njihove angažovane i ubojite pjesme pršte od bijesa i revolta. Muzika je jako zanimljiva kombinacija old school i modernog zvuka, žestine i melodičnosti. Nepokolebljiva energija čitavog benda silovito udara i izaziva šutku za šutkom. Pjevač Dario je prešao veću kilometražu od svih igrača na mrljavom sarajevskom derbiju. Čovjeka ne bi uhvatila trojica strateški raspoređenih kamermana, a kompletan nastup je proveo među publikom i na relaciji od zida do zida. Jedna od najvećih snaga Statica su 2 gitare koje režu bolje od motornih pila, uz uštimanost na zavidnom nivou. Da bespotrebno ne nabrajam pjesmu po pjesmu, jednako udarničkim intenzitetom su izgurali čitav set. Ako bih morao izdvojiti jednu, onda je to definitivno “Not a Catwalk”. Uživo još više pogađa. Staticø je sila i nadam se da ćemo ih još mnogo puta gledati u našim krajevima.
Bila je ovo još jedna noć za pamćenje. Opasan nalet adrenalina i hormona sreće, neophodna terapija i punjenje baterija. Naredni dan je obilježio užasan mamurluk, ali je razoružan velikim zadovoljstvom. Druga sarajevska promocija Out of the Darknessa u posljednjih pola godine i već brojni nastupi regionalnih bendova koji su obavezna lektira, baš su ono što je trebalo u našem malom svijetu. Moram pohvaliti i velike napore Neše i AG-a da svi uživamo u što boljim uslovima. Oprema i ozvučenje stvaraju lako uočljivu razliku. Ne smijem izostaviti ni Emina koji majstorski posloži zvuk i različitim bendovima omogući raspoloživi maksimum. Još jednom veliko hvala ekipi bookinga “Nema više gospode u Sarajevu”. Kad ispraćate ljude na vratima, vjerujem da vam oni osmijesi sve kažu. Treba već lagano krenuti sa subliminalnim porukama kako su od životne važnosti što skorije svirke nekih bendova do kraja godine. Za kraj spomenimo i ljude kojim nije bio problem potegnuti iz Mostara, Novog Sada, Beograda i nekih mnogo udaljenijih mjesta. Lijepo je vidjeti u prvim redovima i članove Crustalno Jasno i Kpax!-a. Samo podrška.