Sarajevski punk-rock bend S.P.U.K. je završio s radom na dugoočekivanom albumu “Sreća Pojedinca Uspjeh Kolektiva”. Ranije su predstavili singlove “Dezerterska” i “Komercijalna”. Poznati su kao bend koji ostavlja srce na bini i čiji zvuk odvaljuje malter sa zidova koncertnih prostorija. Postavu čine Senudin Jahić (vokal, gitara), Davorin Sekulić (bas), Narcis Merdan (bubnjevi) i Martin Seusing (saksofon). Koncertnu promociju albuma su zakazali za 25. oktobar u Ex-Yu Rock Centru, gdje će izvesti sve pjesme s albuma. Podrška će biti mladi punk-rock bend Bijeda. I pored brojnih obaveza pred koncert, Senudin Jahić je odvojio vrijeme i za naš portal otkrio kako je nastajao album i još mnogo toga.
Prije svega, želim ti se zahvaliti na izdvojenom vremenu i čestitati u ime naše ekipe svim članovima benda na izlasku albuma.
Hvala i vama na pozivu. Drago nam je što možemo predstaviti album na vašem portalu.
Da krenemo od onog najaktuelnijeg. Album se dugo očekivao, a izlazak se više puta odgađao zbog raznih nepredviđenih okolnosti.
Tačno. Album smo počeli snimati u julu 2019. godine u studiju “Bigfoot audio” kod producenta Harisa Hare Saračevića i planirano je da se završi iste ili početkom iduće godine, ali nije bilo suđeno. Činilo se kao da se sve što se moglo ispriječiti i ispriječilo da se album ne završi kad je planirano. U međuvremenu smo imali tri smrtna slučaja u našim porodicama, jednu operaciju i dugi oporavak, a da ne spominjem koronu, koja je također izbila u toku snimanja i onemogućila nas da radimo. I tako se na kraju odužilo na šest godina, ali smo ga ipak uradili. Hara je dobro opisao to vrijeme. Život piše romane, a o radu na ovom albumu bi se mogao napisati bar jedan, lirički vrlo zajeban punk-rock roman s dosta drame.
Da li ste vi u bendu zadovoljni konačnim rezultatom i da li je na kraju možda i pomoglo duže “kuhanje”?
Kao što reče naš basista Davorin, čini se kao da je trebalo da prođe to vrijeme da sazriju naš zvuk, aranžmani i tekstovi. Sad je to mnogo bolje i na većem nivou nego što smo očekivali prije šest godina.
Planirate li i fizičko izdanje ili će biti samo u digitalnom obliku?
Moderna su vremena. Sad su glavni medij internet platforme i streaming servisi. Album je već objavljen ove sedmice na Spotifyu, Youtubeu i drugim servisima. Ipak je najljepše kad svoje djelo držiš pred sobom, tako da ćemo sigurno uskoro odštampati i neki ograničeni broj CD-ova, a možda i koju ploču za sebe, ali i neku količinu koju ćemo podijeliti ljudima koji dolaze na naše nastupe.
Zakazali ste koncertnu promociju albuma za 25. oktobar u Ex-Yu Rock Centru. Možemo očekivati sve pjesme s materijala i žestoku energiju kao i uvijek?
Da, promocija će biti u Ex-Yu Rock Centru u Domu mladih, s početkom u 20:30. Odsvirat ćemo sve pjesme s albuma, a i na platnu prikazati dva spota, jedan već objavljeni i jedan premijerno. Imat ćemo i specijalne goste. Hara Saračević će također s nama na bini nastupiti s basom. Bit će tu i Adi Đuliman sa svojim melodičnim glasom. Predstavit ćemo i Mirsada Agića, autora našeg novog animiranog spota.
U Sarajevu ste svirali “mali milion” puta. Da li će biti drugačiji osjećaj izaći na binu nakon ispunjenog cilja i sa snimljenim albumom?
To je neki sasvim drugačiji osjećaj. Konačno više nisi “demo bend”, nešto si konkretno uradio. To je kao odrastanje, kad konačno postaneš zreo čovjek. Sto puta smo poklekli ovih godina, kad su nam se dešavale grozne stvari u životu, ali smo nastavljali dalje. Bilo je i momenata kad smo htjeli odustati od svega i rasformirati bend, ali naš bubnjar Narcis Merdan Naca nije dozvoljavao da padnemo. Naca je okosnica benda. On je oličenje punka, pravi punker “iz enciklopedije” koji fura svoj fol, živi za svirku i ne da nikome i ničemu da mu određuje kako će živjeti. Kad bi nas obuzela letargija, kad bi rekli da više nemamo volje i da nema više smisla dalje raditi na ovome, on bi samo upitao kad ćemo na iduću probu (smijeh).
Objavili ste i spot za pjesmu “Komercijalna”. Kako je prošlo snimanje i zašto ste se odlučili baš za nju?
Da, to je taj već objavljeni spot koji sam pominjao. Snimanje je bilo nezaboravan događaj. Sve je to urađeno na inicijativu našeg producenta Hare, bez kojeg bi svakako ova cijela priča oko albuma ostala samo priča. Ali njegova ustrajnost i stručnost su doveli do toga da sad imamo završen veliki projekat. I što se tiče spota, i ovaj put je on potegao za nas, obezbijedio opremu i mjesto za snimanje, odradio i snimanje i montažu, sve sam. Lokacija je bila jedno skladište. Planirano je bilo da se tu sve odradi jer je to veoma prostrana hala. Da se može i postaviti oprema i snimati iz svih udaljenosti i svih kadrova. Međutim, u međuvremenu je tu neko istovario gomilu građevinskog materijala, tako da je sve bilo dupke puno. Nisi mogao ni da se okreneš, a kamoli da snimaš. Ali smo ipak ostali pri tome da odradimo snimanje. Prenosili smo materijal s mjesta na mjesto, nešto petljali i jedva dobili prostor od 30-40 kvadrata na nekim metalnim šinama, na kojim smo postavili palete da bi na njih stali bubnjevi. Nadrealno okruženje. Ipak, Hara je uspio da sve to snimi na tako malom prostoru i rezultat je bio fantastičan.
Singl “Dezerterska” je odlično prihvaćen od publike, a popriličan broj pregleda otpada i na našu redakciju (smijeh). Tematika je uvijek aktuelna i nosi snažnu poruku.
Hvala i vama na pregledima. Tu pjesmu sam napisao prije barem petnaest godina, a možda i ranije. To je antiratna pjesma, žestoko antiratna. Govori o mladim ljudima iz perioda prošlog rata u BiH, kojim nije bio najveći životni san da im neko raznese glavu na nekom ratištu radi suludih planova korumpiranih političara koji se igraju s narodom kao s pijunima u šahu, da bi na kraju prodali i razmijenili teritorije za koje je neko uzalud ginuo. Takvih “dezertera” je bilo jako puno, mada o tome sad niko ne govori. Uglavnom, posvetio sam im pjesmu. I oni su ljudi i zaslužuju pjesmu. Svi su u proteklom ratu imali neku pjesmu, samo dezerteri nisu, pa sam ispravio tu nepravdu (smijeh).
Ako bi morao izabrati samo jednu pjesmu s albuma, koja je tebi lično najdraža i zašto?
Da ne bih otišao u klišee i odgovarao kako su sve pjesme na svoj način posebne i sve imaju svoj značaj, što sigurno i jeste tačno, izdvojit ću upravo “Dezertersku” zbog njene poruke, težine i dubine, ali i lične emocije.
Od samih početaka se deklarišete kao antifašistički, anarhistički i ljevičarski punk bend. Je li to prva i glavna vodilja u stvaranju pjesama ili zavisi od trenutnog raspoloženja i inspiracije?
To jeste prva i glavna vodilja, ali to nije ništa slično bilo kakvom političkom programu ili manifestu po kojem bi se onda pravile pjesme. Tekstovi su pisani iz čistog osjećaja, iz cuga i u momentu. Mi to živimo i naše vrijednosti su ljevičarske, znači zalaganje za običnog čovjeka, za radnika, a ne za elitu. Ono što je anarhističko je naš stav da je svaka vlast po svojoj prirodi loša, ali kad već postoji kao nužno zlo, barem ne moram da joj slijepo služim i žrtvujem svoj život za nju, niti da se zaluđujem njenim lažima.
Sad vas više ne možemo svojatati, postali ste internacionalni bend (smijeh). Saksofon zvuči kao odličan dodatak, a interesantna je i priča kako ste dobili novog člana.
Ah da, naš dobri Martin. On je Nijemac koji je u Sarajevu živio par godina. Akademski je muzičar i saksofonista, za razliku od nas amatera (smijeh). Slučajno smo ga upoznali i odmah predložili da dođe u naš bend, da napravimo neki novi zvuk, punk-rock sa saksofonom. I to se odlično uklopilo. Na koncertima je bilo ludilo kad on počne svirati. Njegov saksofon se našao i na našem albumu. Poslije je morao trbuhom za kruhom. Vratio u Njemačku, ali je obećao da će doći svaki put kad budemo imali veću svirku. Tako je prevalio veliki put samo da bi došao ovdje da svira s nama u subotu. Već pravimo planove kad će idući put doći.
Od ranije je poznata pjesma “Pravda za…”. Povećena je borbi očeva ubijenih Dženana Memića i Davida Dragičevića i još je jedna potvrda angažovanosti benda.
Svi smo pratili te slučajeve i sve nas je to duboko potreslo. To je mogao biti bilo ko od nas. To je priča o nepravdi koja se nanosi malom čovjeku. Pjesma je snimljena još 2022. godine, ali je uvrštena i na ovaj album. Ideja je potekla od basiste Davorina koji radi kao fotoreporter i uživo je bio na svim tim protestima i događanjima. Jedan dan me je nazvao i pitao da li bih mogao napisati pjesmu o tome, da pružimo podršku borbi njihovih očeva za pravdu. Rekao sam mu da ne znam da pišem po narudžbi. Samo ako ja nešto osjetim, onda to i napišem. Međutim, nisam bio ni svjestan koliko sam i ja lično doživljavao i osjećao te priče. Čim sam sjeo za stol, iz ruke mi je odmah izašao tekst i emocija. Refren sam uzeo iz pjesme pokojnog Davida, tako da je osjećaj bio kao da je i on tu, kao da sa mnom zajedno stvara pjesmu. Njegov otac Davor je čuo pjesmu i objavio ju je na društvenim mrežama. To nam je mnogo značilo.
Pretpostavljam da aktivno pratiš lokalnu scenu. Postoje li neki bendovi koje bi izdvojio, neovisno o žanru?
Što se tiče lokalne scene, neću sad spominjati neke medijski sveprisutne muzičare i bendove. O njima se dovoljno piše. Pomenut ću par naših saboraca iz “podzemlja”, iz undergrounda. To su Semetra, odličan metal bend našeg producenta Hare, te Nindže iz Haustora, Monstrous Moonshine, Flaster, Fakat, Činčila, naš support bend na nastupu u subotu – mladi punk bend Bijeda, metal bend Lepra i još mnogi drugi koji ne daju da umre underground u Sarajevu. Ne mogu sad da se sjetim svih, ali ima ih još dosta, neće zamjeriti.
Hvala ti na razgovoru za naš portal i vidimo se na promociji albuma. Za kraj, imaš li neku poruku za ljude koji će doći na koncert u Ex-Yu Rock Centar?
Dođite da zajedno proslavimo album, da zajedno drmamo energijom. Mi smo vaši, vi ste naši, dođite kao svoj svome.