Bend The Clash je nastao 1976. godine u Londonu. Članovi su bili Joe Strummer, rođen kao John Mellor (vokal, gitara), Paul Simonon (bas), Mick Jones (gitara), Terry Chimes (bubnjevi) i Keith Levene (gitara). Strummer je ranije nastupao u bendu The 101ers, a Jones u London SS. Počeli su pod snažnim utjecajem Sex Pistolsa i upravo im je prvi nastup uživo bio otvaranje za legende punka 4. jula 1976. godine u Sheffieldu. To je bilo vrijeme ekonomske krize, štrajkova i nezadovoljstva u društvu. Punk scena je rađala velika imena, a The Clash je svakako imao šta za reći i ponuditi. Ubrzo je Levene otpušten, kako su naveli, zbog nezainteresovanosti za sviranje i drogiranja.
Potpisali su ugovor s “CBS Recordsom”. 1977. godine izdaju prvi singl “White Riot”, a zatim i album “The Clash” koji momentalno osvaja publiku. Pored “White Riota”, izdvajaju se pjesme “London’s Burning”, “Police and Thieves”, “I’m So Bored Of The USA” i “Career Opportunities”. Govorili su o socijalnim problemima, rasizmu, nezaposlenosti, a na bini su isporučivali sirovu energiju i strast. Nakon snimanja prvijenca, Chimes napušta bend zbog nesuglasica s ostalim članovima i drugačijeg viđenja budućnosti. Njegovo mjesto zauzima Topper Headon. 1978. snimaju album “Give ‘Em Enough Rope”. Producent je bio Sandy Pearlman koji je ranije radio sa Blue Oyster Cultom. Zvuk je malo više naginjao rocku što je razočaralo dio fanova u Velikoj Britaniji, ali i donijelo još veću popularnost u Americi. Album su obilježile “Tommy Gun”, “Safe European Home” i “English Civil War”. 1979. godine su izdali dvostruki album “London Calling” na kojem su eksperimentisali sa žanrovima, od rocka i punka, preko ska i funka, pa sve do reggaea. Producirao ga je Guy Stevens. Smatra se jednim od najboljih i najpoznatijih materijala ikada. Također, kultni status je postigao i omot sa fotografijom na kojoj Simonon razbija bas. “London Calling” postaje himna generacije, a “Guns of Brixton”, “Train in Vain” i “Spanish Bomb” veliki hitovi. Članovi benda su često upadali u nevolje i imali probleme sa zakonom. Jedan od brojnih incidenata se desio 1980. godine kada je Strummer udario gitarom u glavu pojedinca iz publike nakon što su nastup prekinuli skinheadsi nezadovljni “izdajom punka i principa” od strane benda. Iste godine nastavljaju s eksperimentisanjem i istraživanjem novih pravaca. Snimaju trostruki album “Sandinista!” s 36 pjesama. Ime dolazi od revolucionarnog pokreta u Nikaragvi i odmah otkriva nastavak slanja političkih poruka. Pjesma “The Magnificent Seven” je donijela neobični izlet u rap vode. “Combat Rock” iz 1982. godine s popularnim “Rock the Casbah” i “Should I Stay or Should I Go” im osigurava komercijalni vrhunac. Ipak, dolazi do zasićenja i velikih tenzija unutar benda. Topper Headon je otpušten zbog teške ovisnosti o heroinu. Originalni bubnjar Terry Chimes se vratio, ali se zbog svađa nije dugo zadržao i zamijenio ga je Pete Howard. Strummer i Jones su se često sukobljavali i nazirao se kraj jedne ere. US Festival u San Bernandinu je bio posljednji nastup Jonesa sa bendom. Doveli su gitariste Nicka Shepparda i Vincea Whitea i nastavili s radom. Nova postava je još objavila album “Cut the Crap” koji se nije proslavio. Bend je tiho ugašen, bez oproštajne turneje ili zvanične izjave. Nakon raspada, članovi su se posvetili novim bendovima ili solo karijerama, a Strummer i Jones su čak sarađivali na novim projektima. Joe Strummer je preminuo 2002. godine od urođene srčane mane i planirani reunion koncert je ostao samo san. 2022. godine je preminuo još jedan član originalne postave, Keith Levene.
Ipak, muzika The Clasha je preživjela i nadživjela sve probleme benda. Neizostavni je dio muzičke istorije i ostaje kao podsjetnik na talas nastao sedamdestih godina prošlog vijeka. Bili su glasni, haotični, iskreni, kritični prema politici i društvu i do kraja kreativni i hrabri, što ih zasluženo svrstava u red velikana.