Angona je turski metal bend, osnovan 2007. godine kao Langona. Njihov zvuk se razvijao kroz death, thrash i groove metal, a njihov najnoviji EP “Ashborn” je objavljen u oktobru 2025. godine. Uoči koncerta u Sarajevu, razgovarali smo s vokalom Utkuom Arslanom i gitaristom Tunom Çilom. Angona će 25. februara nastupiti u AG klubu, zajedno sa sarajevskim bendom Semetra.
Hvala vam na izdvojenom vremenu i prilici da približimo bend našim čitateljima prije koncerta u Sarajevu.
Utku: Hvala i vama. Idemo na ovu turneju kako bismo stekli nove prijatelje, a podrška prijatelja poput vas nam je jako važna i divna. Hvala još jednom.
Da krenemo od samih početaka. 2007. godine ste osnovani pod imenom Langona. Možete li nam malo više reći o tom periodu?
Utku: Tad smo bili mlad i entuzijastičan bend koji je svirao death/thrash metal. Uglavnom smo se fokusirali na obrade i zapravo smo u kratkom vremenu postigli značajan napredak. Međutim, ova je grupa trajala samo do 2010. godine.
2011. godine bend mijenja postavu, ime i stil. U novo poglavlje ulazite kao Angona.
Utku: Da, to je zapravo zanimljiva situacija. Angona i Langona imaju isto značenje. Dakle, promjena imena nije bila toliko primjetna, ali smo stil potpuno promijenili. U to vrijeme smo pokušavali stvoriti stil koji bi bio simfonijski turski metal. Mogli ste čuti melodije na turskim tradicionalnim instrumentima uz teške rifove, dok su u pozadini bili simfonijski elementi. Na tome smo radili dugi niz godina, ali “Ashborn” je sve promijenio.
Vaš zvuk je evoluirao kroz death, trash i groove metal, a miks turskih tradicionalnih muzičkih elemenata i simfonijskog metala ste nazvali Alaturka stil. Ako sam dobro shvatio, od početka vam je ova kombinacija jako bitna.
Utku: Zapravo, to je bio san. Mogli bismo ga uporediti s orijentalnim metalom ili folk metalom, ali su samo slični. Pokušavali smo stvoriti nešto potpuno drugačije. U nekim pjesmama smo se čak i približili tome, ali mislim da je taj san bio daleko od onoga što smo mogli postići. Ipak, puno smo naučili iz tog razdoblja i to je oblikovalo ono što smo danas. Volimo te pjesme, ali nažalost nisu ispale baš onako kako smo zamišljali.
Možete li našim čitateljima približiti kretivnu stranu benda i proces nastanka pjesama?
Utku: Iskreno, Angona je imala vrlo malo dugogodišnjih članova. Mogli bismo reći da je to bilo i nesretno razdoblje i posljedica toga što nismo živjeli u gradu zainteresovanom za metal muziku. U tim trenucima je Angona postala introvertna. Tokom godina smo počeli snimati vlastite snimke, miksati pjesme i snimati muzičke spotove. I dalje radimo sve što možemo za svoju muziku. Ukratko, izgradili smo vlastiti mali svijet i sada preduzimamo potrebne korake kako bismo izašli iz te ljuske.
Kako bi opisali Angonu u samo jednoj rečenici?
Tuna: Angona je duh koji nikome ne šteti, ali je agresivan i hoda sam u gomili.
Vaš posljednji EP “Ashborn” je izašao u oktobru 2025. godine. Da li ste zadovoljni prvim reakcijama publike?
Tuna: Da, apsolutno. Živimo u Antaliji i sedmicu nakon izlaska albuma smo imali priliku odsvirati ove pjesme za naše prijatelje koji su nas došli vidjeti. Reakcije su bile vrlo pozitivne. “Ashborn” nam je jako važan. To je album na kojem smo se oprostili od simfonijskog Alaturka metala i prigrlili groove/progressive metal. Također smo ispričali cijelu našu priču kroz tekstove. Pričali smo o našim starim prijateljima, s kojim smo sve započeli u oronulim studijima i koji su nas ostavili na pola puta. Ovo je ponovno rođenje za nas.
Pored “Ashborn” turneje, koji su vam planovi u bližoj budućnosti?
Tuna: U januaru smo objavili novi singl pod nazivom “The Wreck”. U februaru ćemo objaviti i singl na turskom jeziku pod nazivom “Av”. To su djela koja jedva čekamo svirati na turneji i predstavljaju nastavak teme “Ashborna”. Tekstovi i muzička struktura su potpuno isprepleteni. Prije turneje ćemo održati i nekoliko koncerata u Turskoj. Naravno, nastavit ćemo s radom na novim pjesmama i pripremati se za nove koncerte.
Možete li uporediti tursku metal i underground scenu iz dana kad ste vi počinjali i danas? Ima li danas više mladih bendova i zanimanja za ova žanr?
Utku: Naravno, turski metal napreduje, ali je i pomalo introvertan. Za to postoji mnogo razloga, na primjer politički i ekonomski. Zato u Turskoj ima mnogo mladih ljudi koji ne mogu sanjati. Odustaju od svojih ciljeva u metalu i muzici. Ipak, još uvijek postoje sjajni bendovi, a iz nove generacije dolaze neki vrlo talentovani.
Koliko mediji u Turskoj podržavaju bendove orijentisane na žešći zvuk?
Utku: Gotovo nikako. Mislim da sve to ignorišu i ne žele da vide ništa što nije popularno. Neke stvari nisu bile pravilno objašnjene i mi sad trpimo posljedice. Da bi širili određene stvari, morate početi od dna, od najniže razine. Nažalost, nisu samo mediji odgovorni za ovo, već i mi i naši stariji, koji nismo uspjeli pravilno objasniti metal muziku. Kao rezultat toga, sad pokušavamo preživjeti vlastitim naporima, bez ikakve podrške. Naravno, postoje gradovi u Turskoj gdje je metal popularniji, ali ako pogledamo omjer stanovništva i vidljivost u medijima, zapravo imamo zanemarljivu publiku.
Možete li izdvojiti neke od nastupa koji su vam ostali u najljepšem sjećanju, kao i neke od bendova s kojim ste dijelili binu?
Utku: Jedan od koncerata koje ne možemo zaboraviti je bio Zeytinli Rock Fest 2016. godine. Bilo je nevjerovatno biti na tom festivalu s toliko poznatih imena. Još jedan nezaboravan trenutak je bio nastup na Rock’n Antalya 2008. godine, u našem rodnom gradu Antaliji. Bio je to također veliki festival i svirali smo uz mnoge nevjerojatne umjetnike. Ono što ga je učinilo tako posebnim jeste to što je bio i prvi i posljednji put da se održao. Od tada se u našem gradu nije održao nijedan drugi veći ili alternativni festival.
Koji svjetski bendovi su najviše utjecali na vas kao muzičare, kao i na zvuk i razvoj benda?
Tuna: Kad bih ih sve nabrojao, lista bi bila čak i duža od intervjua. Dakle, samo želim spomenuti bendove koji su na nas utjecali u “Ashborn” eri – Sepultura, Pantera, Lamb of God, Parkway Drive i Bleed from Within. Mnogo je bendova koje volimo, ali mogu navesti ove bendove kao one koji su utjecali na naš trenutni stil.
Da li ste upoznati sa scenom i nekim od muzičara s prostora bivše Jugoslavije?
Tuna: Koliko znam, Divlje Jagode i Bombarder su među poznatijim bendovima s bivše jugoslovenske scene, iako je još uvijek nisam detaljnije istražio.
Šta sarajevska publika može očekivati od nastupa Angone?
Tuna: Prije svega, “Ashborn” predstavlja Angonu koja izlazi iz svoje ljušture, a to zahtijeva snagu. Svu tu energiju ćemo donijeti na binu. Nadam se da će naši prijatelji u Sarajevu biti tamo s nama i da ćemo se svi zajedno dobro zabaviti.
Hvala vam mnogo na razgovoru i vidimo se na koncertu u AG-u. Imate li za kraj neku poruku za naše čitatelje?
Utku: Puno vam hvala na divnim pitanjima, trudu i podršci. S nestrpljenjem čekamo dan kad ćemo doći u vašu prekrasnu zemlju i zabaviti se s našom braćom i sestrama. Pozdrav svima i cijeloj Bosni i Hercegovini. Vidimo se uskoro.