Vana Beara je pjevačica koja je u proteklom periodu zasuta komplimentima na račun izvanrednih glasovnih mogućnosti, ali i snažnih scenskih nastupa i simpatičnosti koja plijeni pažnju publike. Nastupa u bendovima Keops i Velvet Spell, kao i drugim žanrovski raznolikim projektima. U iščekivanju Keopsovog albuma “Bitter Story for Humanity”, metal družina će se vratiti u Sarajevo, na isto mjesto gdje je bio i Vanin premijerni nastup s bendom. Koncert će održati u klubu AG 8. aprila s početkom u 21:00, a ulaz je slobodan za sve ljubitelje žestokog i kvalitetnog zvuka. U opuštenom razgovoru s Vanom smo se dotakli mnogobrojnih tema, uključujući njene početke u Keopsu, muziku koja je pokreće, djevojke u bendovima, čuvanje glasa i regionalnu scenu.
Prije svega, hvala ti puno što si izdvojila vrijeme da porazgovaramo prije koncerta u Sarajevu i otkrijemo našim čitateljima šta je aktuelno u Keopsu i kod Vane.
Hvala vama od srca što vas zanima ova naša mala familija od benda i ovo što s ljubavlju stvaramo. Hvala za ovaj intervju i što ste nam dali priliku da se naš glas čuje i tu kod vas. Cijeli bend vas pozdravlja i šaljemo vam jedan veliki zagrljaj. Također bih se htjela zahvaliti svima koji će odvojiti vrijeme za čitanje mojih odgovora.
Lijepe uspomene te vežu za naš grad. Igrom slučaja je u AG-u bio i tvoj premijerni nastup s Keopsom.
Ja volim Sarajevo još od prije, a bome mi je s Keopsom bilo vatreno krštenje tu kod vas. Drago mi je da je baš tako bilo jer je sve prošlo u najboljem redu. Sjećam se da me bilo toliko strah da nisam mogla zadržati šminku na licu od znoja. Hiperventilirala sam i cijelim putem od Zagreba do Sarajeva su me dečki iz benda bodrili i uvjeravali da će sve biti super dok sam prolazila kroz panične napadaje. Na binu sam jedva izašla koliko sam se tresla, ali sam jako brzo dobila samopouzdanje kada sam vidjela lica zadovoljnih i nasmiješenih ljudi. Moram priznati da sam sve emotivnija kako pišem ove odgovore, a tek smo na drugom. Jedva vam čekamo opet doći!
Prošlu posjetu su pored muzike također obilježili ćevapi i burek (smijeh).
Svatko tko me zna reći će vam da mi je burek najdraže jelo na cijelom svijetu. Veliki sam gurman, ne znam volim li više jesti ili kuhati. Ma znam! Draže mi je jesti (smijeh). Imala sam priliku isprobati specijalitete diljem svijeta i to su stvarno bila nenormalno kvalitetna i ukusna jela u poznatim restoranima, čak i onima s Michelinovim zvjezdicama. Moram priznati da bi sve to lako zamijenila za dobar burek, da ne mislim kako bi se ti chefovi naljutili na mene. Što se tiče ćevapa – ćevape ne jedem, ćevape udišem (smijeh).
Nažalost, na koncertu u Njemačkoj si slomila nogu, ali to nije bilo ni blizu dovoljno da te uspori ili zaustavi. Nadamo se da oporavak teče po planu i želimo ti da što prije budeš u punoj snazi.
Hvala na lijepim željama, moram priznati da mi to puno znači. Slomila sam nogu, istegnula i napukla tetive, napravila edeme u kostima i još svašta nešto. I to sve usred nastupa, ali sam nastavila s istim jer me držao adrenalin i pretpostavljam da mi je i šok pomogao. Znate da većina takvih ozljeda boli najviše tek dan nakon. 6 dana poslije sam opet imala nastup izvan Zagreba. Dobila sam savjet od doktora da ga otkažem, ali sam zaključila da je bolje da me malo više boli nego da sam tužna što neću usrećiti i bend i publiku, a na kraju i samu sebe. Jednom smo morali otkazati nastup jer sam završila na hitnoj zbog leđa, pa sam pitala mogu li pjevati u ležećem položaju. Doktori su mi se smijali jer sam jedva disala od bolova. Što da vam kažem? Ljudi kažu da sam malo luda, možda je vrijeme da im počnem vjerovati (smijeh).
Posmatrajući sa strane, singl “Misery Memento” je od objavljivanja pobrao brojne pohvale i simpatije publike.
Jako volim tu pjesmu i zahvalna sam Baby Lasagni što nam ju je poklonio. Mi smo naravno dali svoj “sugar, spice and everything nice”, ali to je u suštini njegovih ruku djelo. Volim raditi s dobrim ljudima i zaista mislim da je on jedan od njih. Dobar, skroman i pravedan. Moram priznati da sam se i sama zbog svojih velikih nesigurnosti našla u njoj što se tiče tematike. To je ujedno i prva pjesma koju smo objavili otkako sam u bendu, tako da još i tom činjenicom cijela stvar dobiva na težini.
Pored “Mementa”, dali ste nam uvid u nadolazeći album i pjesmama “The Rite” i moćnom “Bitter Story for Humanity”. Hoćete li nas počastiti još nekim singlom ili ste završili s najavama?
E, sad bi vi da vam sve otkrijemo. Ne može to tako (smijeh). Reći ću vam da ćemo vas još malo počastiti, ali neka detalji ostanu iznenađenje. Iskreno, nestrpljiva sam i jedva brojim dane do objave cijelog albuma, a još više do koncerta u Boogaloou, gdje ćemo ga i predstaviti. Pripremamo najveći show do sada i nadamo se da ćemo to moći podijeliti s velikim brojem ljudi. S nama će kao počasni gosti svirati brutalni Nikola’s Cage i Infernal Tenebra, koji svojim moćnim nastupima razaraju pozornice. Ne mogu vam opisati koliko se radujem tom događaju i svim tim divnim ljudima.
Album “Bitter Story for Humanity” izlazi 22. maja i nestrpljivo ga iščekujemo. Kako je proteklo snimanje i pripremanje materijala?
Moram priznati da smo dali cijelu dušu u ovaj album. Nažalost, nisam bila u stvaranju od samog početka. Tada je još uvijek bio bivši pjevač u Keopsu, ali sam dosta toga izmijenila kada sam čula trake vokala. Prilagodila sam ih ženskom vokalu, dala svoj štih, promijenila neke melodije i tekst, slagala svoje back vokale i improvizaciju, dala svoje kombinacije vokalnih efekata i tako dalje. Bilo bi mi lakše da sam slagala sve od nule, ali sam dala sve od sebe i sada smo svi zadovoljni i sretni s onim što imamo za ponuditi. Momci su snimali u “Sound Station” studiju kod Ivana Škunce i Lea Baltazara, a ja u “SuperSonic Songbird” studiju u vlasništvu Ivana Mihaljevića, mog dečka.
Možeš li nam otkriti malo više detalja o dolasku u Keops? Bila je to značajna promjena i za sam bend i za tvoju karijeru.
Šokirala sam se kada me Brane zvao da dođem na audiciju, a poslije sam saznala kako me Bruno čuo u obradi pjesme “Kashmir” i da sam zbog toga i dobila poziv. Ja sam tada bila na početku muzičke karijere i malo ljudi zna da mi je Keops tek drugi bend u životu, a s Velvet Spellom sam počela samo mjesec-dva ranije. Bila je to velika promjena za Keops. Promjena vokala skoro uvijek znači drugačiji doživljaj zvuka benda, a sve to intenzivira činjenica da je promjena bila iz muškog u ženski vokal. Dan danas nam ljudi govore da zvučimo dosta drugačije od mog ulaska u bend.
Da li ste automatski kliknuli ili je bio potreban neki period adaptacije?
Zbog moje nesigurnosti i manjka iskustva sam mislila da me neće prihvatiti, ali smo na audiciji toliko kliknuli. Ekipa je bila jako zadovoljna mojom interpretacijom, pa smo odmah odlučili nastaviti dalje i uživati u novoj eri Keopsa. Nažalost, nedugo nakon toga mi se zakompikovala situacija sa zdravljem te sam mislila kako će me zbog toga momci morati udaljiti iz benda. Ipak, svi su bili strpljivi i s razumijevanjem su pričekali da se oporavim. Ne znate koliko sam zahvalna na tome i momcima iz Keopsa i iz Velvet Spella.
Koliko možemo vidjeti iz našeg ugla, odnosi u bendu izgledaju odlično, poput prave male muzičke porodice.
Odnosi u bendu su skoro isti kao i odnosi u obitelji. Grlimo se, volimo, pa se onda svađamo i na kraju opet volimo. Jako se zdravo zezamo između sebe te imamo jako originalne i smiješne interpretacije karaktera za svakoga posebno. Kada se posvađamo, uvijek nam je na kraju krivo te se brzo pomirimo i pružamo jedni drugima veliku podršku. Oni su meni kao braća i nadam se da sam i ja njima kao sestra.
Ko je zadužen za ozbiljnost i profesionalnost, a ko za smijeh i dobru atmosferu?
Moram priznati da smo svi zaduženi i za jedno i za drugo. Da vidite koji cirkus izvodimo, nikada ne biste rekli da zapravo možemo biti ozbiljni. Ako bih baš morala izdvojiti nekoga za ozbiljnost i profesionalnost, onda bi to bio naš Brane. On je nevjerojatno radišan i uporan. Uvijek otkriva nove taktike i alate kako bi bili još bolji i uspješniji te nas konstantno tjera na rad. S druge strane, mislim da bi se momci složili kada bi za smjeh i ludorije izdvojili mene. Karakterno sam jako vesela osoba, uvijek mogu okrenuti brigu na veselje i imam veliku potrebu nasmijavati i usrećiti ljude.
Čini se da posebno ozbiljno pristupate scenskom izgledu i kostimografiji. Ko je odgovoran za taj dio?
Kada sam ušla u bend počeli smo se više dogovarati oko tog egipatskog izgleda. Ipak se zovemo Keops. Momci su se složili, pa smo skupa došli do ideje da uložimo u odore po mjeri i to tako da izgledamo kao egipatski ratnici. Jednom smo se sastali kod mene i počeli se šminkati. Bilo je jako smiješno jer momci nisu navikli na make-up kistove, pa su ih moji pokušaji pretvaranja u egipatske ratnike jako škakljali. Doslovno se sada smijem dok ovo pišem. Bio je to jedan veliki urnebes od dana. Odore nam je šivala Tihana Cizelj, koja inače radi i u HNK te joj se ovim putem zahvaljujem na svemu.
Koji su bili Vanini prvi koraci u svijetu muzike?
Moji prvi koraci su bili sati pjevanja s Ivanom Mihaljevićem. On je profesionalni pjevač, certificirani CVT profesor pjevanja, odličan gitarist, piše znanstvene radove o glasu i zanimljivostima istog, radi kao miks inženjer i još mnogo toga. Nevjerojatno mi je koliko je u svemu tome profesionalan i uspješan. Nakon 8 mjeseci rada smo se zaljubili i to je bila najljepša stvar koja mi se desila u životu. Moram naglasiti da nikada ne bih pjevala da nije bilo njega. Moj strah od javnog nastupa je bio paralizirajući. Nevjerojatno mi je da sam prije Ivana bila sigurna da nikada neću pjevati i da se nikada neću baviti glazbom. Ivane, hvala ti.
Pored rada u Keopsu, članica si i zapaženog benda Velvet Spell.
Velvet Spell je moja beba. To je moj prvi bend, nastao krajem 10. mjeseca 2024. godine. Ovim putem pozdravljam Karla Jeličića, Luku Berića, Ivana Lackovića i tek nedavno pridruženog Danka Krznarića. Oni su moj oslonac, moja podrška i nevjerojatna muzička obitelj. Obožavam ih, neizmjerno poštujem i uvijek se naježim kada ih slušam kako sviraju. Joj, mogla bih ih godinama hvaliti. Nadam se da ćemo jednog dana doći tu kod vas i podijeliti ovaj naš rock/blues moment koji smo napravili u čast ženama iz rocka, bluesa, soula i sličnih žanrova. Obradili smo hitove Janis Joplin, Tine Turner, Beth Hart, Alanis Morisette i još mnogih drugih. Dali smo sve od sebe da ne iznevjerimo veličinu tih diva i da nikoga ne ostavimo ravnodušnim. Volim moj Velvet Spell.
U projektu Beara s Denykenom smo te vidjeli u nešto drugačijem pop-rock izdanju. Učestvovala si i na disco tribute nastupu, a saradnja s grupom TV Eye je protekla u rockerskom tonu. Šaren i širok spektar (smijeh).
Ne znam kako da vam opišem koliko volim glazbu i bilo bi mi jako teško da sam se do kraja života morala odlučiti samo za jedan žanr. To je kao da se moram odlučiti za jednu vrstu hrane, jedan stilski izričaj ili jedan filmski žanr. Ta ljubav je ogromna i u puno žanrova pronalazim veliku količinu strasti, emocija, izričaja mentalnog stanja i još mnogo toga. Također mi se sviđa što sam vokalno jako prilagodljiva, a u čemu mi je Ivan pomogao. Naučio me kako biti još ekspresivnija, iako sam to oduvijek i bila u svakom aspektu svog života. Jako me strah hoće li me dio publike odbaciti zbog vrludanja između žanrova. U više navrata sam bila upozorena na to, ali ljudi moji… Što da radim kada sam jedino na taj način sretna? I puno ljudi koje cijenim me uputilo da ja moram biti ja, a ne ono što ljudi očekuju od mene. U tom slučaju bih bila nitko. Sada spremam jedan veliki projekt s Andrejem Babićem. Toliko se razlikuje od svega što sam radila do sada da sam u velikoj neizvjesnosti, ali i ogromnoj sreći što sam se upustila u nešto novo. Nadam se da me moja metal ekipa neće razapeti zbog toga (smijeh).
Sad kad smo se osvrnuli na žanrovski raznolike dijelove tvoje karijere i izraženu svestranost, koji stil te najviše ispunjava i usrećuje?
Ja muziku najviše proživljavam kroz emocije, a te emocije najviše mogu i primiti i dati kroz blues, pogotovo ako ima elemenata rock glazbe. Beth Hart i Joe Bonamassa su ljudi koji su me uvukli u taj žanr, pa sam kasnije saznala i za dosta starije izvođače koje sam u nevjerici, plačući slušala i osjećala. Od tada je to moja droga, moja tuga i moja sreća. Nevjerojatno mi je koliki vatromet emocija mogu iskanalizirati kroz taj žanr i iz kojeg pakla ljudskog jada je isti i proizašao. Blues je jednostavno nevjerojatan. To su i ptice i sunce i oblaci i gromovi mog neba.
Da li ti je u sjećanju ostala neka posebna uspomena ili anegdota s nastupa?
Ostalo mi je iz svakog nastupa nešto, posebno jer svaki proživljavam dosta intenzivno. Skoro sam pala na bubnjeve, počupala sam slučajno i svoju i kosu od gitariste prstenjem, ubola sam sebe u oko stalkom od mikrofona, jednom sam od stresa pokušavala na mikrofon našarafiti čep od boce, zaboravila sam tekst nebrojeno puta i onda i izmislila drugi, slomila nogu na bini, zaboravila sam najaviti članove benda također zbog stresa, nagazila sam jadnog basistu svom težinom. Nema kraja mojoj sreći (smijeh). Stvarno se svašta izdogađalo na nastupima.
Za tebe kao pjevačicu, postoji li razlika u pjevanju na engleskom i hrvatskom jeziku i šta više preferiraš?
Za mene je ta razlika jako velika. Engleski jezik je pjevniji, ima više samoglasnika i suglasnici nisu tako blizu jedni drugima. S druge strane, hrvatski jezik je “tvrd” i na visokim tonovima količina suglasnika može stvarati veliki problem pošto samo zatvaranje usta predstavlja zaustavljanje protoka zraka. To mijenja sami tlak u vokalnom traktu te tako ljudima zna često pući glas na tim mjestima. Na svu sreću, Ivan i CVT su mi mnogo pomogli da savladam većinu problema. Trebam i želim vježbati i učiti do kraja života, posebno jer se ljudsko tijelo mijenja, kao i okolnosti u kojima pjevamo. Također, hrvatski jezik je doslovan i na jako surov i realan način može prikazati emocije. To mi nekada nedostaje u engleskom jeziku.
Kako čuvaš i njeguješ glas?
Imam svoju taktičku kombinaciju. Glasnice iznutra hidriram pijenjem dovoljne količine vode, a izvana inhaliranjem fiziološke otopine. Odmor igra veliku ulogu kada pjevam ovako ekstremne pjesme, pogotovo jer sve pjevam u “punom glasu” i ne idem u falsetto koji bi mi potencijalno olakšao neke dionice, ali bih u tom slučaju izgubila intenzitet i moć same izvedbe. Odmor se grana u 2 smjera. Prvi je dovoljno spavanja, a drugi je da ne pjevam svaki dan. Također, moram jako paziti na prehranu jer imam velike probleme s refluksom. Kiselina u obliku tekućine, ali i tekućih para mi zna toliko nadražiti glasnice da dođem do faze promuklosti, gdje mi je raspon znatno smanjen. 3 puta tjedno idem na vježbe kod osobnog trenera, prvenstveno jer imam velike probleme s leđima, ali i zato što kod tako ekstremnog pjevanja jako znači fizička spremnost trbušnih i leđnih mišića. Ulažem jako puno da bih na bini mogla dati sve od sebe, pa možda čak i malo više kada navali adrenalin.
Odlična stvar je sve veće prisustvo djevojaka u žešćim bendovima, i za mikrofonom, kao i na raznim instrumentima. Tu su Andrea i Lucia iz Nikola’s Cagea, Lea iz Greynoisea, Petra iz Kijameta, Duška iz Peripetije, Dejana iz Claymoreana, Dina iz My Pitbull Lucifera i da ne nabrajam dalje, sigurno ću mnoge nepravedno izostaviti.
Ne mogu vam opisati koliko sam sretna zbog toga. Kada sam odrastala, bila sam okružena bendovima u kojima su skoro isključivo bili muškarci. Jako rijetko sam nailazila na žene i to pogotovo uspješne u toj karijeri. Često su morale odustati zbog prevelikog tereta kombinacije poslovnog i obiteljskog života. Sada su vremena drugačija i raspodjele u tim sferama su dosta pravednije te se ženama otvara mogućnost da ulože više vremena u svoje bendove. Svim ženama koje uspijevaju imati i posao i bend i muža i djecu i roditelje ili bake i djedove o kojima se brinu, skidam kapu do poda. Nevjerojatne ste!
Alissa White-Gluz ili Tatiana Shmaylyuk?
Joj, evo onih “ili” pitanja. Ovo je kao da me pitate volim li više udahnuti ili izdahnuti. Ne mogu se odlučiti. I jedna i druga rasturaju i nije normalno što rade na bini. Divim im se.
Tarja Turunen ili Floor Jansen?
Majko mila (smijeh). Odabrat ću Tarju Turunen samo zato što mi je Nightwish bio treći bend koji sam u životu samostalno počela slušati te sam uz nju emotivnije vezana, ali moram priznati i da mi je Floor jako draga.
Cristina Scabbia ili Lzzy Hale?
Zašto me mučite, što sam vam skrivila (smijeh)? Možda ću se morati odlučiti za Lzzy jer sam nju čula uživo i jednostavno se ne mogu načuditi njenoj karizmi i moći njenog glasa. Nadam se da ću jednog dana uživo slušati i Cristinu. To mi je velika želja.
Joan Jett ili Ann Wilson?
Sva sreća da je ovo zadnje “ili” pitanje, preznojavam se (smijeh). Stvarno se ne mogu odlučiti. Obje su dale svoj dar ovom čovječanstvu i to ne malen. Divim se i jednoj i drugoj.
Tek nakon ovih blic pitanja te mogu pitati šta najviše slušaš u slobodno vrijeme i koje su pjevačice imale najveći utjecaj na tvoj vokalni stil i razvoj?
Sada ćete možda malo bolje razumjeti zašto volim pjevati toliko žanrova. U slobodno vrijeme slušam Beth Hart, DakhaBrakha bend, Larkin Poe, Pain of Salvation, Dream Theater, Oasis, Black Sabbath, Lamb of God, Queen, Pink Floyd, Alter Bridge, Hannah Wicklund, Muse, Seasick Steve i Led Zeppelin. Ja vam ne mogu opisati koliko različite glazbe slušam, ovisno o rasploženju i potrebama. Kaos je to. I to takav da meni ima savršenog smisla.
Nezaobilazno pitanje je i o regionalnim bendovima. Koje bi izdvojila i koji su te posebno oduševili?
Stvarno ih ima sve više i moram naglasiti da me oduševljava puno veći broj od ovog koji ću izdvojiti, ali se moram držati nekog okvira da vas ne izgubim kao čitatelje. Izdvojit ću Nikola’s Cage, Greynoise, Mahkey, Cold Snap, Kryn, Sikasa, Imperfect State, Valentina Boškovića i još mnoge druge. Kako ću si zamjeriti ako sam među ovim izostavila sebi najdraže. Zna mi se to nekada desiti kada “overthinkam”. Mea culpa svima koje nisam nabrojala.
Osim zakazane turneje i promocije albuma, koji su planovi Keopsa u bližoj budućnosti?
Planova ima i to ne malo. Samo ovaj nadolazeći tjedan imamo gostovanje i nastup u Corner emisiji u Sarajevu, a onda u AG klubu. Slijede Analog Music Hall sa Stardustom i Bogaloo s Tateom i Masterplanom. Najviše od svega se radujem predstavljanju albuma “Bitter Story for Humanity” u Boogaloou, gdje ćemo uz počasne goste Nikola’s Cage i Infernal Tenebra pokušati razvaliti binu i oduševiti publiku svim snagama. Sve ostale stvari ću morati sačuvati za sebe, još uvijek su to samo planovi.
Šta sarajevska publika može očekivati od vašeg koncerta?
Isto što i prvi put, a to su strast, skakanje, vatromet emocija, ljubav, glazba koja ostavlja utisak, osjećaj zajedništva, grljenje prije i nakon nastupa i naravno proslavu mog rođendana koji će biti samo dan ranije. Nadam se da ću uspjeti pronaći neku tortu, tako da mogu zaželjeti najljepše želje i podijeliti je sa svima koji dođu na koncert.
Hvala ti puno na ugodnom razgovoru i vidimo se u AG-u. Za kraj, imaš li neku poruku za naše čitatelje?
Hvala vama od srca. Pozdrav cijeloj ekipi SaRocka i svim prijateljima i fanovima Keopsa. Grlimo se za par dana u AG Klubu! Moja vječna poruka je molba svim ljudima da se više volimo i pazimo jedni na druge jer je to jedini način da budemo sretni i idemo naprijed. Sve dobro dolazi iz ljubavi, brige i pažnje. Together we stand, divided we fall!