Yeko Ono? je post-punk/noise/alternativni rock bend koji utjelovljuje sirovu energiju na eksperimentalni pogon iz raznih utjecaja. Članovi su porijeklom iz Zenice i Virovitice, ali godinama žive na amsterdamskim adresama i dio su tamošnje underground muzičke scene. Ranije su svirali u bendovima kao što su Makazoruki, Punk Panters Inc., Schmaisser i Krivo shvaćeni. Iza sebe imaju album “Under the Elm Trees” i EP “VolksHotel”. Aktuelnu postavu Yeko Ono? čine Damir Smutni (vokal), Alen Poparić (gitara), Slaviša Blažević (gitara), Branislav Gajanović – Baćo (bas) i Siniša Zorić – Cigi (bubnjevi). S njima smo razgovarali o muzičkim počecima i radu u ranijim bendovima, zvuku i stilu, sceni u Nizozemskoj, planovima za budućnost i drugim zanimljivim temama.
Za početak, čija je ideja bilo ovo zanimljivo ime?
Baćo: Ideja za ime je došla spontano, ne mogu se baš sjetiti ko je od nas predložio. U početku je to bilo samo radno ime grupe, došlo iz nekog zezanja na šatrovačkom, ali je kao i mnogi nadimci ostalo zauvijek. Značenje bi ipak zadržali za sebe.
Članovi su porijeklom s ovih naših prostora, ali se bend vodi kao amsterdamski. Kako je uopšte došlo do povezivanja i osnivanja?
Baćo: Znamo se jako dugo, još davno smo zajedno svirali u BiH i sad ovdje u Nizozemskoj. Malo prije pandemije koronavirusa smo se ponovo sastali i napravili band. Bend je amsterdamski zbog toga što svi već pola života živimo u Amsterdamu, ali je i naš, da ne kažem domaći. Nas četvorica smo iz Zenice, a pjevač Damir je iz Virovitice. Neke od pjesama su na maternjem jeziku, izdavač je iz regiona , tako da smo definitivno i naš bend.
Možete li nam malo više reći o muzičkim karijerama i radu u ranijim bendovima?
Baćo: Neki od nas su svirali u predratnim zeničkim punk i noise grupama, a po dolasku u Nizozemsku su trojica svirala u bendu Makazoruki, koji je bio aktivan desetak godina na amsterdamskoj alternativnoj muzičkoj sceni.
Cigi: Poznajemo se i sviramo zajedno skoro čitav život, a bitno mjesto sastajanja je bio zidić kod Baćinog solitera Sintelon u zeničkim Crkvicama. Dok je Alen krajem osamdesetih godina svirao u punk-rock bendu Kitovi, Baćo i ja smo zajedno svirali u bendu Krivo shvaćeni. Nedaleko od Sintelona je stanovao Brane, koji je u našem školskom bendu pjevao obrade Ramonesa, The Clasha i sličnih bendova, a početkom devedesetih godina je svirao bas s Alenom i sa mnom u post-hardcore bendu Schmaisser. Baćo je tada svirao u noise bendu Lude Krave, dok smo u grupi Makazoruki bili on, Alen i ja. Damir je pjevao u amsterdamskom bendu Punk Panters Inc. Najmlađi u bendu je Slave, koji nije nigdje prije svirao.
Vaš zvuk donosi kombinaciju raznolikih žanrova. Osjeti se tu malo i jugoslovenskog novog vala, post-punka, noisea, rocka, progresivnih i modernih elemenata. Slušanje vodi na zanimljivo putovanje.
Baćo: Drago nam je da si proputovao s nama kroz sve to vrijeme i muziku. Sviramo ono što volimo, uz to smo odrasli i ostarili, to je jedino što umijemo. Da, u pravu si , pjesme su različite i osjeti se sve gore spomenuto. To nam se sviđa.
Alen: Što se tiče utjecaja, dobro si primijetio i prilično je širok spektar. Mi smo odrasli uz punk i new wave, a iz toga dolaze dodaci kao što su noise i post-rock, mada nerijetko zalutamo i u drugim pravcima.
Na albumu “Under the Elm Trees” se uz instrumentalne pjesme pojavljuju različiti vokali. Nakon tih eksperimenata Damir Smutni postaje stalni član.
Baćo: Kad smo se ponovo okupili bili smo instrumentalni band. Neke od prvih koncerata smo također svirali bez vokala. Prvi album je bio projekat s različitim vokalnim izvođačima. Sve te pjesme su bile gotove i snimljene, a oni su otpjevali/e neke od njih. Damir je uradio par komada, a kako on živi i radi u Amsterdamu – bilo nam je veliko zadovoljstvo da nastavimo saradnju. Damir je sad punopravni član benda, pjevač i tekstopisac.
Cigi: Sandrah je snimila “Novi Dan” dok je bila u posjeti kod Damira, a Brene je snimio “Prvi u nas” u Subotici, da bi kasnije oboje doputovali i otpjevali te pjesme uživo na release koncertu.
Kako je došlo do saradnje sa zagrebačkim „Geenger Recordsom“? Pod svojom etiketom okupljaju sve više i više jako interesantnih imena.
Baćo: “Geenger Records” je ranije objavio album Makazorukija. Znamo te ljude i neke od bendova, tako da smo jako sretni da opet sarađujemo s njima.
Krajem prošle godine ste objavili EP “VolksHotel” koji donosi veliku energiju i osjetnu zrelost u zvuku. Kako ste zadovoljni reakcijama i prijemom publike?
Baćo: Taj EP je bio težak porod, ali smo na kraju zadovoljni razultatom. Snimali smo kod Dejana u “MxOxKx” studiju, a sami smo radili miks i master. Naš drug Tibor je uslikao i kreirao omot. Dakle, ovo je kao i prvi album uglavnom DIY uradak. Mi smo zadovoljni, to nam je najvažnije, dok više reakcija još očekujemo. Na samim koncertima je jako dobro primljen.
Šta/ko je pokretačka snaga kreativnosti u bendu? Kako izgleda vaš uobičajeni proces stvaranja?
Baćo: Neko donese rif ili dva, nekad neko čitavu stvar, Damir tekst i vokalnu liniju, a onda na probama svi zajedno radimo na aranžmanima. Nekad je jako naporno, ali je srećom uglavnom zabavno.
Ističu se i coveri na vašim materijalima. Odišu modernim duhom i momentalno privlače pažnju.
Baćo: Kao što sam spomenuo, omote su radili naši drugari. Igor Krajinović potpisuje cover za prvi album i to su crteži koje je radio za vrijeme kovida. Taj prvi album smo objavili na ploči i tek tad je njegov rad došao do izražaja. Omot za EP je radio Tibor. Minimalistički i moderno, što nam se jako sviđa. Nadamo se da ćemo i EP objaviti na fizičkom izdanju, kako bi i njegov rad ostvario puni potencijal.
Dosta nastupate u Amsterdamu i Nizozemskoj. Možete li našim čitateljima malo približiti tamošnju scenu?
Damir: Amsterdam je naš grad i naša ulica. Ovdje živimo duže nego što smo igdje živjeli, tako da smo tu doma. Svako od nas ima svoj mali svijet, a kad ih sve spojimo zajedno – uvijek nastane pravi dernek. Isto tako miriše i ostatak Nizozemske, ali se Amsterdam uvijek gleda iz posebnog ugla. Sviranje u okviru ove scene daje posebnu energiju. Uz pjesme na engleskom jeziku sviramo i one na našem, a publika ovdje nema problem što ne razumije riječi. Razumiju energiju, koja je u razmjeni s njihovom – high po amsterdamski. U svakom slučaju je stvarno super svirati po nizozemskoj underground sceni i ljudi su baš cool.
Baćo: Nastupamo uglavnom u Amsterdamu, mada bi trebali i češće u drugim gradovima. Neko vrijeme smo bili odsutni i van scene. Pogubili smo konekcije, a sad pokušavamo da sve to dignemo na viši nivo. Sve radimo sami i nemamo bookera, pa je samim tim i malo teže. Zakazali smo promociju 10. aprila u Amsterdamu, pa bujrum – zaletite se. Da, scena je živa i raznovrsna. Klinci sviraju i razvaljuju, toliko je svuda dobre i raznovrsne muzike. Rock ‘n’ roll je živ dok su mu djeca vjerna, zar ne?
Možemo li uskoro očekivati regionalnu turneju, koncertnu promociju ili nastup u Sarajevu?
Baćo: Jako bi voljeli i bilo bi odlično, ali treba da se posloži dosta stvari kako bi to ostvarili. Ako neko ima ideju ili prijedlog , rado bi razmotrili. Već imamo ponude za Ljubljanu, Zagreb i Novi Sad, a rado bi svirali i u Sarajevu.
Vjerujem da aktivno pratite dešavanja na svjetskoj muzičkoj sceni, ali vas moram pitati i za naše krajeve. Postoje li neki bendovi, pogotovo noviji, koji su vam posebno privukli pažnju i koje bi mogli izdvojiti?
Cigi: Prvo moram spomenuti bendove s kojim je bilo ugodno dijeliti podijum – Gone Bald, Cripple and Casino, Tigrova mast, Peach Pit, Vuneny i mnogi drugi. Kasnije je Repetitor bio veliko osveježenje, a sad Neven.
Koji su planovi u skorijoj budućnosti? Možemo li očekivati neke novitete?
Cigi: Konstantno pravimo nove pjesme i trudimo se da ih što prije sviramo uživo.
Hvala vam još jednom na razgovoru i nadam se da se uskoro vidimo u Sarajevu. Imate li za kraj neku poruku za čitatelje portala SaRock?
Cigi: Smrt fašizmu – sloboda narodu!