Zovu ih zagrebačkim Madballom, ali su oni mnogo više od toga. Brutala je hardcore bend s izraženim primjesama streetpunka, metala i rocka. Posebno treba pohvaliti što su u eksplozivni zvuk ugradili tekstove na maternjem jeziku za koje je zadužen Marin Bušić. Članovi benda su Ivan Smud (vokal), Mario Tomašković (gitara), Adrian Jug (bas) i Damir Medić (bubnjevi). Iako je Brutala nastala 2024. godine, svi su sa sobom donijeli veliko muzičko iskustvo. Svirali su u mnogim bendovima, a izdvojit ćemo Damaged Addiction, Praznu lepinju, Strength, Subscale, Kryn i Baltazar. U pjesmama se bave svakodnevnim životnim problemima. Pjevaju o svom gradu, ulici, generaciji i prijateljima, upućuju kritike i urlaju na vlast i medije. Imali smo ih priliku uživo vidjeti u sarajevskom AG-u uz hardcore saborce iz Urban Instinkta i Moonstrous Moonshine. Na binu su uz opremu donijeli i kamion energije što je mješavina mlađe i old school publike prepoznala i burno pozdravila. Debitantski album “Glavu gore” s devet pjesama je izašao početkom juna u izdanju “Geenger Recordsa”.
Prva pjesma na albumu je “Samo tvrdo” i odmah jako udara u glavu i uši. Opaki hardcore bez suvišnih dijelova, snažni rifovi, kratka solaža koja pojačava utisak i beskompromisni Ivanov vokal. Ovu pjesmu sam toliko puta preslušao otkako su izbacili singl, da mi se čini da je na playlisti već godinama. Naredna je “Za ekipu”, himna za običnog čovjeka koji se ne predaje i fura svoje bez obzira na sve. U spotu vidimo da se to odnosi na muziku, motore, tetoviranje, posao, kulturu, umjetnost ili jednostavno životni stil i otpor prema ustaljenim normama. Odlikuje je pjevljivi i zarazni refren. “Tri banke” u žestokom ritmu opisuju mnoge iz svakodnevnog okruženja, ljude bez posla, primanja i porodice, ali i stručnjake sa stavom o svemu koji iz kladionica i kafana krive druge za svoje neuspjehe. Na “Prvi kad je najteže” gostuje Alen Rakić iz zagrebačke punk mašinerije Šank?! i ta logična saradnja se pokazuje kao pun pogodak. Pjesmom dočaravaju miris zagrebačkog asfalta i po ko zna koji put iskazuju ljubav prema gradu i ulici. Snaga Ivanovog i Alenovog glasa je prirodna kombinacija koja pršti od silovite energije. “Kruha i igara” nastavlja u žestokom hardcore stilu. Rifovi koji naprosto režu, eksplozivni vokal pred pucanjem i riječi koje atakuju na elitu, politiku i društvene anomalije, a sve to u paketu pokazuje koliko je Brutala potkovana, muzički utegnuta i s jasnim ciljem koji mora osvojiti publiku. “Nemam vremena” počinje dugačkim i emotivnim hard/heavy introm koji nas vodi do zaraznog singalong refrena koji je kao stvoren za svirke na otvorenom uz obilnu upotrebu pirotehničkih sredstava. “Motori II” donose miks raznih stilova i materijal za neke buduće motorijade. U “Do pobjede” se atmosfera mijenja poput godišnjih doba. Laganiji ritam, snažna ubrzanja do klasičnog hardcorea, pjevljivi refren i elegantne solaže, “hej, hej” dijelovi koji tjeraju ruke u zrak, a sve to pokazuje koliko je zvuk Brutale bogat, sadržajan i bježi od monotonog. Album zatvara pjesma “Kraj” s mnogo metala u sebi. Žestoki refren “Nema sunca, nema mjeseca, izgorio je raj, dolazi kraj” odiše apokalipsom i dostojanstveno stavlja tačku na album.
Brutala je u debitantskom albumu ponudila mnogo i zaslužila svoje mjesto na dosta živoj hardcore sceni u posljednje vrijeme. Tehnički su potkovani muzičari s raznovrsnim pjesmama, odličnim vokalom i snažnim tekstovima. Nakon koncertne promocije materijala, očekujemo nove stvari i da nastave bar u istom stilu ili još jače. “Glavu gore” je dokaz da se imamo čemu nadati.
